kavga
idu dva lika ulicom, ono kooiš, idu ulicom, zakače se slučajno ramenima, pogledaju se i vrijeme stane. stop. šta? vrijeme stane. živčani i nervozni, na mučnoj vrućini asfalta najnebitnijeg grada. kapljica znoja na lukinom čelu zaustavila se 2 cm iznad lukine obrve. bijela točka u markovom oku titrala je kao u japanskom crtiću. jebat ću mu majku odzvanjalo mu je u glavi.
bilo je i vrijeme da govno pogodi ventilator – lukine su misli činile petlju dok je stajao zapet kao puška. najzad su se prepoznali.
-luka!
-marko!
-joj već sam mislio da neko pokušava započeti kavgu, a kad li ono ti…
-da, jebote, kako ti, kako ti majka, otac , hrčak?
luka i marko poznavali su se još od vrtića. markov otac bio je astronaut, u državi koja nije imala nikakav svemirski program ni letjelicu sposobnu da se vine iznad 10 000 metara. posao mu se svodio na čitanje novina. lukina majka vodila je najgledanije vijesti na najgledanijem programu u državi. luka je bio viđeniji predstavnik zlatne mladeži.
nakon kratkog razgovora, ipak su se zakačili (vjerojatno oko toga ko je kome povukao vodu dok je čija droga plutala u wc-u) i ipak su započeli kavgu.
marko je dobro započeo. zamahnuvši nogom zakvačio je palcem u usta luku i potpuno mu raskidao obraz, ostavljajući mu gornju i donju vilicu na uvid svima prolaznicima. luka je pak s nekom srebrnom kukom izbacio marku oko iz očne duplje, koje odbljuzgalo par metara i upalo u otvor od kanalizacije. ljudi su se okupljali oko njih i navijali. prodavači s kokicama dogurali su svoje pomične štandove i prodavali kokice okupljenoj rulji. marko je zamahnuo šakom i pogodio luku u zube, međutim luka je imao ekstra jake zube (još su se tete u vrtiću čudile kako to da luka ne gubi svoje mliječne zube, i štoviše, kako to da uspijeva njima naoštrit sve svoje olovke) i rasparao kožu i meso ispod nje do te mjere da su marku prsti beživotno visjeli sa šake. uz one veće kokice prodavači su dodavali i besplatan sok u ponudu. nekakav adolescent, bez vlastite djece i majke, čitavo je vrijeme radio beatbox čineći atmosferu još nabrijanijom. luka je skalpelom izvadio markovu jetru i darovao ju djetetu koje ju je iznenađeno prihvatilo.
-to je tvoja prva jetra sine – majka je s ponosom pogledavala dijete koje se tako rano upoznalo s jednim od važnijih organa.
marko je, dakako, nakon takvog tijeka događaja bio u nezavidnoj situaciji koja je ubrzo rezultirala njegovom smrću.
naravno da su sve govnaste novine u hrvatskoj vjerno prenijele taj događaj, čak je i završio na naslovnici one upola jeftinije i duplo govnastije novine od ostalih, i na onom govnastom portalu. netko je i okačio snimku na youtube i doživjela je pretjerano velik broj hitova, učinivši luku popularnijim no ikad i omogućivši mu da se preseli u los angeles gdje sad radi kao glumac u reklamama za pastu za zube i živi slatki život.
oh, ta moderna vremena.