kamiondžije spot kolumna

ne volim bosnu. bez nacionalističkih primisli. jednostavno ne volim sjebane ceste, hladnoću, smrad paljevine i žene sa okruglim glavama. bosanci jesu gostoljubiv, otvoren i miroljubiv narod i svaka im čast na tome ali ja se nemogu otarasit nelagode čim se približim granici na kamenskom. možda je to zbog toga šta smo tu ja i predsjednik dječaka na povratku sa jedne nove godine imali prometnu nesreću u kojoj smo vrlo lako mogli ostat pašteta. pomislim “šta ako sam tada zapravo umra i, čim prijeđem bosansku granicu, postanem svjestan da sam bia mrtav cilo vrime i u tom trenutku opet sletimo sa ceste?”

srećom, mikijev peugeot nije rasulo na ćelavim gumama kao predsjednikova pokojna južina. plus miki vozi oprezno. čitavim putem sam se pita odakle mu motivacija da nama trojici mrzovoljnih debila snima i montira spotove za nula kuna ali nisam govoria ništa da se možda ne siti “pa da jebote, koji kurac ja radim” i okrene auto nazad u split.

baza je da miki u bosni, u selu pod imenom “donja previja”, ima rodbinu kamiondžija od kojih nam je jedan djedica od 7 banki pristao glumit kamiondžiju za naš novi spot. stigli smo uvečer, gdje su nas dočekali mikijev ujak brane i njegova žena.

zondo je u sobi pronašao ormar pun starih džempera i navalia ih probavat pred ogledalom da neki nosi u spotu. možda prizor trojice muškaraca koji gledaju četvrtog kako s ushićenjem oblači džempere izgleda homo ali virujte mi to nisu bili neki artsy džemperići nego stare, rugged džemperčine kakve sportaju samo najkrutiji seoski igrači. ni ja nisam propustia priliku slikat se u nekom gangsta-avangardnom džemperu koji bi ghostface definitivno nosia da je bosanac. ispod hrpe našli smo pravi, mali, stari pištolj, što dovoljno govori o muževnosti tih džemperčuga. pištolj se ne skriva ispod majce iz skandala.

usred noći me probudia čudan zvuk koji je paria nešto između gutljanja vode i pilanja drva. zvuk je dolazia iz mikijeve glave. trebalo mi je vremena da shvatim da je miki jedan od onih šta u snu škrguću zubima. toliko je glasno škrguta da mi se onako u polusnu činilo da će samlit sve zube i progutat ih u komadićima.

ujutro smo prvi put vidjeli djedicu i nažalost, stvarno je bia djedica. jedva se popea u kamion. bia je jedan od onih debelih, zadihanih, znojnih djedova šta otvorenih usta škilje u tebe i ne kuže ništa. otvorenih usta je okreta ključ kamiona ali je kamion, umjesto da upali, samo stenjao i kašljao. uskoro se okupilo mnoštvo seoskih znalaca da, nadglašavajući se s bukom kamiona, dovikuju savjete nagluhom starcu. miki nam je upo glasa objasnia da je djedica mislia da će snimanje spota trajat 10 minuta i da bi moglo bit problema.

taman kad sam utonuo u jadikovanja koliko ovo rap sranje zahtjeva jebavanja sa naj-ne-rap sranjima, seoski znalci su doveli jedinog čovjeka koji može spasit situaciju. bio je to dječak od jedva 14 godina koji je, čim je doša, sletia ispod kamiona i u pola minute prespojia ko zna šta. onda je zamašćenih ruku uletia u kabinu kamiona, odgurnuo debelog djeda na suvozačevo mjesto, upalia kamion isprve i dobio glavnu ulogu u spotu.

nakon snimanja vožnje kamiona po selu, vrijeme je bilo da odemo u prvu od tri birtije, gdje prema scenariju kamiondžija ulazi popit ljutu a nas trojica sjedimo za stolom, pjevamo refren i igramo se kamiončićima. u birtiju nas je odveo mikijev ujak, poznat u selu, ozbiljan čovjek koji je svojom pojavom garantirao da nas niko neće zaklat. dječak nas je ispočetka gledao malo sumnjivim okom, ali kad je shvatio da preko nas ide na TV, postao je angažiraniji i okretniji od nas. jedino sam osjetia lagani downer kad smo počeli pjevat refren, kad su svi shvatili da je to neka čudna muzika i da nemamo pojma pjevat.

u prvoj birtiji smo bili samo mi i neka pristojna stara konobarica koja je otvorila samo za nas. drugu birtiju nam je otvorio konobar koji je, čim je ugledao kameru, nestao u podrum i vratio se sa bocom domaće šljive. već tada mi je bilo jasno da u tom selu postoje samo dvije svetinje: šljiva i ceca. svi koje smo upoznali su nas nudili svojom šljivovicom i gdje god smo bili, iznad nas su visila bar dva postera cece. u toj drugoj birtiji je svirala cecina “lepi grome moj” i jedan lajn koji mi je upao u uho je “sećaš li se grome moj, pila sam ti kišu sa ramena”. sjetio sam se da mi je netko rekao da ona posvećuje sve svoje tekstove arkanu pa sam razmišljao nije li ispijanje kiše s ramena malo emo za jednog takvog četnika.

napola snimanja scene, u birtiju je ušao vlasnik. ta brkata grdosija je na nad kariranom košuljetinom nosala kockastu glavurdu idealnu za glavnu ulogu u spotu, ali sad je već bilo prekasno. odvukao nas je u separe da pijemo sa njim. svaki put kad bi nazdravili i ispili šljivu, on bi nas razgoračenih očiju upitao “kakva je? kakva je?”. mi ne bi ni stigli klimnit glavom da nam konobar koji je vrebao nad nama ne ulije novu rundu. vlasnik nam je pričao da nema puno posla u selu, da svaki dan popije bocu rakije na traktoru i da nedaj bože da nam je ovo zadnja čaša. nakon pete, šeste runde, mikijev ujak nas je izvukao i u autu nam objašnjavao da je vlasnik velika pijančina i da nebi izašli do noći da nas on nije izvukao.

nakon iskrivljenog ručka i još šljivovice u dječakovoj kući, krenuli smo u treću birtiju. zondo gubi pamćenje. nervozni ćelavi vlasnik. neloša kćer. nož ispod vrata. nazdravljanje. zondo urla.

4 ujutro. glavobolja. mikijev ujak se vraća sa susjedove slave. oćemo pit sa njim? prepia se i treba mu još. nećemo hvala.

sutradan. snimamo. dječak se vraća iz škole. ruča mesni odrezak u dvorištu kuće. iza njega kamion. otac ga vari. sve iskri. snimili smo sve.

navečer. snimanje je gotovo. dječak ne želi ugasit kamion.

noć. fotoaparat. velika ekspozicija. pun mjesec. ispadne sunce. čuje se sova. velika neka. imamo st registracije. prolaze likovi. koji ste vi? jel vi snimate za vojsku? oćete nas okupirat opet?

ostajemo bez benzina. pripizdina. bura. mordor. mašemo. nazvaće momak. doće dida s kanistrom. pola sata. dolazi dida sam. nije dida. 80 kuna benzina. evo 80 kuna. dida odlazi namršten. nije dida.

hrvatska granica. vadi sve. čarape na stolu. švercamo duhan.

hrvatska. magla. bolja cesta.