Dječaci, zašto Croatia Records?

Znači znali smo da će biti svakakvih reakcija na ovu objavu, zato sam i stavio status na fejs PRODAJEMO SE, čisto da pripremim ljude za ovo. No dobili smo eto pitanja na ROBOHOBU, da zašto Croatia Records i znamo da će se to non stop povlačiti, pa evo dobar kakav jesam, dat ću vam objašnjenje tako da znate o čemu se radi.

Prvenstveno trebamo ustanoviti da se svi izdavači u Hrvatskoj, kao uostalom i svi veliki u svijetu, ponašaju kao robovlasnici i sastavljaju čudne ugovore koji u startu oštećuju izvođače. Pogotovo si najebo ako ti je prvi album, onda će te zbilja jebat u dupe. To je zato jer su oni u poziciji moći, svi mi znamo da nam njihov rad treba jer bez njih možemo ostati vječno na margini društvene svijesti, oni znaju da imaju tu poziciju i ako se ne dovedeš sam u situaciju da te žele, morat ćeš ih moliti i potpisati jako nepovoljan ugovor. Ugovor koji govori da oni imaju pravo raskinut ugovor bez razloga bilo kad bez ikakve naknade tebi, a ti ako raskineš ugovor čak i zato jer nisu obavljali svoj posao naveden u stavkama ugovora, moraš njima platiti svaki radni sat koji su ikad uložili u tebe, i tu ti mogu tražit ogromne pare koje su kao uložili, uglavnom izmišljene.

Mi smo potpisali zajeban ugovor prije 3 godine jednostavno zato jer nas tada nitko drugi nije htio. Zahvaljujući ne Bogu, nego odličnim odvjetnicima kojima smo se već ovdje zahvalili, toga smo se uspjeli otarasiti. Sada su nas htjeli 4/5 najvećih hrvatskih izdavača i bili smo u poziciji da ipak malo cjepidlačimo oko tih ugovora i ne potpišemo za bilo koga. Činjenica jednostavno jest ova, ugovor postoji zato jer je u pitanju posao. Svi izdavači su firme kojima je primarni zadatak zaradit pare kroz ovu djelatnost, ali kako je prodaja CD-a ravna nuli, svi sada pokušavaju naći drugačije načine zarade na svojim izvođačima. Ili ti zapravo ne nude ništa osim izdavanja diska u dućane, ili žele uzet pare od koncerata u čijoj organizaciji nemaju nikakvu ulogu, prodaje bendovskih majici, vrtnje na radiju, autorskih prava itd. Za sve to šta traže i žele se nakesat, zapravo više nitko ni ne daje pare za spotove, snimanje albuma, mix, mastering, osim ako nisi Nina ili Oliver. Ono što oni nude je disk u dućanima i taj PR koji neki obavljaju lošije, neki bolje.

Jednostavna i jasna činjenica jest, Croatia Records su nam jednostavno ponudili daleko najbolji ugovor. To nije ugovor s vragom u kojemu smo dobili kufer pun novaca, nego su samo za ono što nude u promocijskom smislu, tražili najmanje od nas zauzvrat. Potpisali smo ugovor na jedan album, znači samo ISTINU, koji traje 2 godine i zbilja smo zadovoljni ugovorom. Znači ne mješaju nam se u koncerte, i to nam je bilo jako bitno jer tu dobijemo jedine opipljive pare. Svi naravno misle da je u ovakvoj situaciji jedan veliki problem kreativna sloboda, to sam i ja mislio, zato sam na sastancima sa svima prvo povlačio to pitanje, ali svi odreda su nam to automatski nudili. Svi su znali što radimo, svi su vidjeli da nam dobro ide takvima kakvi jesmo i da nas ne treba dirati u tom pogledu. Tako da sve što smo radili dosad na način na koji smo to radili, nastavljamo i dalje. Tu nikakve promjene nema. Još jedna činjenica jest da od svih većih medija u Hrvatskoj, jedini koji nas je dosad zbilja podržavao i puštao jeste CMC, televizijski, sada nacionalni kanal u vlasništvu Croatia Recordsa. To im nismo zaboravili i to cijenimo. Znači čisto sa poslovne, u ovom slučaju najbitnije strane, oni su prevagnuli sa najboljim ugovorom.

Neke od vas muče i neka druga puno manje bitna pitanja, tipa kako se mi sa našim radom uklapamo u gamu izvođača koji se sada nalaze u Croatia Recordsu. Trebate znati jedno, CR je ogromna firma koja svake godine izdaje stotine izdanja, kojekakvog bluesa, jazza i klasiku koje niko ne sluša i imaju puno zaposlenih. Mi smo za njih maleni bend i dobili smo neke mlade ljude koji će raditi za nas. Konkretno, glavni čovjek s kojim sve radimo i radit ćemo u CR-u je odličan mladi momak iz Splita koji nas je slušao još 2004. Niti mi imamo ikakvih doticaja sa Zečićem, Žakom, Prljavim Kazalištem, Thompsonom i Shortyem, niti ćemo ih imati. Da nas guraju neki ljudi koji nemaju pojma koja je naša igra, isto bi bili manje zadovoljni nego što trenutačno jesmo. Znači ako se tu CR gamu izvođača gleda kao na nešto loše, ljudi trebaju provjerit tko sve izdaje za druge izdavačke kuće i koliko tu sranja ima. Nije u hrvatskoj glazbi problem što svi rade zabavnu glazbu pa je kao loša, nego i ša je ova takozvana urbana scena jednako govno ko i sve ostalo. Hrvatska glazba je općenito na niskim granama. Mi smo u potpunosti svjesni svih konotacija koje nam dolaze sa ovim potpisom za Croatiu Records i svjesni smo ko su nam “kolege”, ali to nas niti najmanje ne uznemirava. Naprotiv, sve ovo nam je vrlo zabavno. Zapravo je jebeno bit na bivšem Jugotonu.

Btw ti sastanci sa izdavačima su se odvili prije nešto više od mjesec dana, sve skupa je bilo jedno jebeno zabavno iskustvo i odmah u danima nakon njih sam napisao jednu podužu kolumnu o tome koju nisam htio objavljivati dok god su trajali pregovori, znaš kako se kaže, da ne ureknem. Ali i to isto možeš uskoro očekivati. Nadam se da sam dovoljno objasnio u vezi ove situacije, pa možemo nastavit dalje s radom.