beograd kolumna
vlak. mc najmanji pišo otvara vino u gospiću i preserava se koliko može popit. mc najmanji pišo 4 puta povraća kroz prozor vlaka koji je bio u punoj brzini pa su trake rigotine po prozoru ostale horizontalne.
zagreb. pet žena sjede same u kafiću.
slavonija. smeđe polje. zeleno polje. smeđe polje. zeleno polje. neki čovjek trči, vrišti i pada na polje.
srbija. cigansko selo na ulazu u beograd. ganciji koji žive u kućama od plastike i pokrivaju se starim kamionskim gumama. djeca koja nikad nisu oprala zube. ljudi koji će zaklat majku za pola tolara. životinje na margini margine cijeli život čekaju da se vlak prevrne.
mahica nas vodi u duff, fast food sa odličnim pljeskavicama i četiri c na dnu računa. ostatak petka provodimo na mahinom kauču. 50 ljudi u stanu ulaze i izlaze iz soba, prilaze nam i pričaju nešto.
citat:”spreman sam napraviti bilo šta da me stavite na popis”
crveno svjetlo. mali ganci kuca na staklo mahinog jeepa. ivo mu daje nešto i umjesto hvala ganci se okreće prema rađi i kaže “daj i ti”. tek poslje ivo shvaća da je imao ranu na prstu kojim ga je dodirnuo i da je dobio sidu.
putem do kluba policija nas zaustavlja usred dana i tjera nas da praznimo sve džepove. brzo odustaju čim smo počeli spominjat organizatore i neke njima mutne apstraktne pojmove koji zvuče važno.
ana 4 pištolja. vlasnica se zove ana a klub je špilja i smrdi kao vinski podrum. arhitekti repaju. bauk squad repa. timbe repa 7 minuta u kojima dokazuje da godine držanja mikrofona rade svoje. osjećaj kad te na stageu najavljuje neko čiji si fan je sličan osjećaju kad zagrliš velikog plišanog medvjeda.
ruke dolje, naš najbolji nastup dosad, jubilarni deseti. publika urla i diže ruke na moju zapovijed. i činim to iz čistog ego tripa. mladi z-la se penje na stage i baca se nazad u publiku koja ga nosi. par šutkica se organiziralo pod nama. ivo tri puta zaredom faliva početak kralja ribara, ali je ispalo toliko ok da je i meni izgledalo namješteno. kao i uvijek, neznamo se slušat na monitorima pa se deremo i dušimo pri kraju.
prilaze nam poznati i nepoznati reperi i žene. a mene još dugo puca adrenalin od nastupa i rađe bi udarao šakom u zid nego pričao. neka ženska izjavljuje da “nezna koji joj je dečak lepši”. taman kad se odlučujem da odem i kažem joj da sam ja najlepši, ona vodi ivu u stranu ne znajući za njegov celibat. tough luck.
noć provodimo kod mrija, koji na netu ima reputaciju velikoga četnika koji mrzi sve šta ima veze sa hrvatskom. naravno, on i mc najmanji pišo (koji se predstavlja kao ustaša) zaljubljuju se na prvi pogled.bilo je i suza malo pri rastanku.
vlak je začudo kreće na vrijeme ali nadoknađuje to stajanjem svakih pet minuta. s nama se vozi grgo escobar koji je došao u bg iz zg-a samo radi nas. srpski policajci hvataju njega i rađu kako drže patike na sicu i tjeraju ih da plate 25 kuna. “ovo je srbija”.
izašli smo iz vlaka iz beograda da vidimo kako nam vlak za split odlazi pred nosom. idemo kod grge escobara doma. ja u tramvaju postajem svjestan da ne poznajemo tipa i razmišljam šta ćemo ako skine majcu i na leđima mu bude istetovirana moja faca.
do ranog jutra pijemo sa njim, njegovom sestrom i još nekim tipom i gledamo he-man igrani film, koji je loš i ako ga ideš gledati kao trash. u filmu he-man uopće nema alter ego adama, nema borbenog mačka, nema ništa, sveden je da sirovinu šta ide okolo u mudantama i njiše mačem.
u vlaku nazad shvaćam da sam dobio gripu i da smo išli u minus sa parama. organizatori su naši fanovi. vrlo su pristojni. ali na kraju nastupa se ispostavilo nešto vamo tamo da je bilo malo ljudi i da nam mogu pokriti samo putne troškove. shvatili bi to da nismo čuli takvu priču već 4 puta. dakle odsada čim dođemo negdje SVAKU LIPU NA STOL PRIJE NASTUPA JEBEMU MATER
ali i uz gripu koju smo dobili ja i ivo, 40 sati u vlaku, isplatilo se.
hvala mahi, mriju i escobaru i svima šta su skakali na nastupu.