Zoni

Continue reading →

Kad me niko drugi ovdje ne može nadmašit, a nije da to iko od dječaka uopće želi učinit, moram sve sam. Znači mislio sam da neću uspjet nadmašit ono otvorim-oči-nalazim-se-stojeći-na-drugom-katu-u- nekom-stubištu-neke-zgrade-u-kojoj-nikad-nisam- bio-sa-zlom-nogom-u-ruci sranje, ali eto, očito je i to moguće na nekom budim-se-u-busu-vozač-me- istjera-izađem-i-nađem-se-u-krivom-jebenom-gradu sranju.
Continue reading →

Continue reading →

Kad sam bio mali dječak, a svakim danom se sve više udaljavam od tog razdoblja, znaš bio sam normalno nekad fasciniran svim onim akcijskim-umri-muški sranjima. Bilo mi je jebeno kul kad akcijski junak nakon svih onih sranja koje učini, na kraju filma, nakon ša pobije sve, onako šepa vidno sjeban. Nekad na putu do škole znao bih i ja nabacit malo šepanje, onako malo, baš sam se osjećao ko Bruce Willis dok sam šepao do škole. Nekad sam se nadao da me neka djevojčica gleda iz nekog prikrajka ili s prozora dok šepam do škole i da me vidi kako sam na tom umri muški sranju, da me gleda velikim očima i misli: “Kvragu, kroz ša sve taj dječak prolazi?”.
Continue reading →

Kako li je ljeto sjebano. Pokušavam vratit svoj život u uobičajenu kolotečinu, jer bio sam sasvim zadovoljan njom, a ovo ljeto mi je sve sjebalo. Ne znam više di mi je glava, di mi je pišo. Moram tome stati na kraj. Zato ću započet s nečim, može kolumna, kratka i malena, jer najbolje je započeti od malih stvari. Prvo da ispričam jedan malen i zapravo sasvim nevažan san.
Continue reading →

Znači, danas je subota. Proteklog tjedna sam slagao popis stvari koje sam učinio prošle subote. Nečeg se sjećam, nečeg ne, al su mi zato rekle. Pa evo ga tu.
Continue reading →

Pred neko vrijeme, negdje oko 3 ujutro zazvonio mi je mob, neko je zvao sa skrivenog broja. Javio sam se, reko halo 3 puta, zatim je neko s druge strane poklopio/la. U 3 ujutro sam bio budan kao i obično, tako da to nije ostavilo nikakav psihološki efekat na meni, osim ša sam se nasmijao sam sebi u bradu. Ja sam samo jedan tvoj prosječni regularni nedavač jeba. Danas oko podneva sjedim na kavi s dječačkim kooćnim redateljem, ljubiteljem dobrog viskija, kolegom, i općenito dobrim čovjekom – Mikijem. Dogovarali smo finalne detalje oko jednog spota koji ćemo uskoro snimat, nije za dječake, al nije vrijeme da još spominjem imena. Zazvonio mi je mob, i da, pogađaš – neko je zvao sa skrivenog broja.
Continue reading →

je li ovo vrijedno pisanja, ali spavao sma i neko mi je ušo u sobu i ostavio polupraznu bocu brandya na stolu i izašao van. Pomislio bih da je to bio san, ali evo ipak do mene stoji poluprazna boca brandya. Imam u nekom kraju glave pomisao da bi to mogao biti dječak Rađa, ali nisam siguran. To je valjda to, probudio sam se u 18, to je bilo prije dva sata. Umoran sam, ali neću ulazit u krevet ove noći. Do mene stoji poluprazna boca brandya, a plahte još uvijek čuvaju miris žene.

Ležao sam na krevetu. Ona je sjedila na meni i grizla mi leđa.
Digla je glavu i rekla: “Znaš, moj brat, on je uvik u pravu, sve što kaže, sve mu virujen”.
“Da?”, rekoh.
“Da, i jel se sićaš kad sam te vidila u gradu, bila san s njim?”
“Da.”
Continue reading →

…a onda sam se našao u moru preko glave. Ne znam iz kojeg razloga. Ne vidim nijedan razlog zaš sam se nalazio u moru u tom trenutku, tu noć u srijedu, ispred noćnog kluba Ohara. Dječaka nije bilo nigdje više, tko zna kad sam iz izgubio. Ko ih jebe ionako kad su me pišoblokirali tu večer. Aha, da, more. Oprosti na digresiji.
Gutnuo sam par gutljaja. Mlatarao sam rukama. Spoticao se o klizavo kamenje. Isteturao sam iz te situacije i našao se s oči u oči s razularenom gomilom koja je stajala ispred kluba, alkohol u rukama i sranje. Stao sam na trenutak i pogledao ih. Neki su vikali, neki su se smijali, neki su pljeskali, neki su skakali od sreće, neki su me tapšali po ramenu, neki su samo gledali nazad prema meni. Hm, to je bolji odaziv publike od ijednog koji smo dobili na koncertima, pomislih. A onda sam se uputio doma.

Ima kuja koje bi ti poslale pisanu poruku za Valentinovo samo da te mogu vidjeti kako ju otvaraš, čitaš, gledaš oko sebe u nevjerici… Onda ti se smiju. Smiju ti se kao i svim drugim gubitnicima kojima isto naprave.

Ima kuja koje se ne žele ljubiti s tobom nakon ša si popio pola litre votke od šumskog voća.

Ima kuja koje ti kažu da imaš jako lijepe oči. Samo da bi dan kasnije ležale u krevetu s visokim dlakavim tipom koji je stariji 7 godina od njih.
Continue reading →

Bengali u subotu, no evo neke stvari koje sam otkrio u nedjelju zbog mojeg još jednog gubitka pamćenja. Prvo mi se tokom dana javi kuja koja me optuži da sam ju tako snažno ugrizo za obraz dan prije da se ne može ni nasmijat da ju ne zaboli. A jebiga, čuj, ne sjećam se baš toga, pa ono, viš, ša ćeš… Kasnije jučer, Drugi me obavijesti da sam vikao Saši iz TBF-a na uho da mu moramo svirat na vjenčanju. A čuj, sad, ne znam, ne sjećam se, ono, viš, jebiga, uh… Da nebi sve ostalo na tome, na kraju me optuže da sam se družio s nekom “krezubom kujom”. E pa sad, čuj. Ko prvo, ne sjećam se. Ko drugo, mislim kako misliš da se može jedan mladi nevini nježni cvijetak osjećat ako ga zoveš “krezubom kujom”? Uopće ne vjerujem ovim stvarima koje mi pričaju. Mislim, oni mogu izmislit biloša i reć da sam to radio na račun mog gubitka pamćenja. I sad bi ja trebao vjerovat svačemu? E PA NE MOŽE TAKO!

Neugodno je kad ono, neko opere školjku Domestosom. Neću ulazit u to ko je opro školjku Domestosom. Al neugodno je jer ja to ne znam. I onda dođem uzet piš, i stanem, izvadim pišu, pustim piš da ide i onda. Onaj neki odvratni miris kemikalije, sve mi napada nosnice, osjećam kako mi pucketaju mali mjehurići kemikalija i pišake u nosnicama, baš su pomješani zajedno, udružili su se i napadaju moje nosnice. Baš je neugodno.

Dobio sam sjećanje. Bio je dan. Nalazio sam se u nekom stubištu na trećem katu neke zgrade kod općine. Ušo sam u bus i ošo doma. Zaš sam bio tamo? Ne znam. Nisam ležo na podu ni niš. Jednostavno sam stajao u tom stubištu pored nekog prozora. Otprilike od sredine TBFovog nastupa do tog osvješćenja u stubištu ne sjećam se ničega. Samo sam to eto htio napisat, benganje je bilo grandiozno. Vojko će napisat kolumnu o svim tim sranjima. I naučio sam Sašu vezat kravatu na dupli čvor yo