šubi dubi
Mi u Dubrovniku. Gubimo se po gradu uz upute ljubazne djevojke, uspijemo zaokružit cijeli grad i nać se na istoj točki. Ko bi reko da je Dubrovnik tolko konfuzan, ili je možda Ivo, koji je pričo s njom na mob i primao upute i prenosio ih vozaču Brani Bronsonu, možda je Ivo mutav. Reko bih da je vjerojatnije ovo drugo, jer nakon ša smo izašli iz auta, Ivo nas je samouvjereno vodio tamo di misli da se nalazi klub. Oke, uđemo za njim u jednu zgradu, prozori su razbijeni, penjemo se negdje do drugog kata i tu uđemo u hodnik. Izgleda mi to ko bolnica, vidio sam takve hodnike već previše puta u životu, al ša bi me Ivo slušo. Otvori on vrata jedne sobe i suoči se oči u oči s dvoje ljudi od kojih je žena mongoloidna, na nekom koji kurac-ovaj-otvara-vrata-naše-sobe-i-viri-kroz-njih sranju. Dramatična tišina, Ivo se polako povlači i zatvara vrata. Kasnije smo saznali da u toj zgradi prebivaju beskućnici.
Kad smo napokon pronašli klub, ugodno smo se iznenadili. Zbilja lijepo mjesto za okupljanje mladeži. Iza šanka je prolaz u svojevrsni backstage gdje se nalaze svi ostali sadržaji nama potrebni. Nasred tog hodnika je stajao debeli stari čiča s brčinama i mazao neko sranje na horizontalno položena vrata. Sve je mirisalo na ljepilo. To je to tvrdokorno sranje. U sobi za spavanje 10 kreveta, od kojih 5 po 5 su spojeni. Znači jebi me, pravo sranje za orgije (no homo). Super soba.
Nakon tonske na kojoj je ispalo da klub ima i lijep zvuk, Ivo i ja smo otišli do grada do ljekarne da uzmem neke droge za nastup, jer sam bio previše sjeban. Ima mnogo lijepih žena i djevojaka u Dubrovniku, oko toga su se svi Dječaci jednoglasno složili. Bla bla, ajmo na nastup. Znači popnemo se gore i mislimo, kako se to obično dogodi, kad počne bend, klub se napuni. No vidi čuda, nije se napunio. Niko nije obavijestio Dubrovnik koliko su Dječaci vrući, jer plakata nije bilo zbog problema s tiskarom. Zato smo mogli nabrojit svu publiku na prste dvije ruke, a pola od toga su bile neke irkinje koje su slučajno zalutale tu. Svi oni mlađahni metalci koji su pili ispred kluba su ostali tamo pit, valjda im je bilo puno 20kn za neke tamo repere, a ostali valjda nisu došli jer plakata po gradu nije bilo. Jedini reper i to u prvom redu, je bio lik blix koji se nalazi na našem forumu. Aj svaka mu čast, znao je textove. Al zamisli doživjet to i ne samo to, nego prve dvije pjesme su beatovi preskakali. Bilo je nekako nerealno, zbunjujuće, šamar u lice.
Al nije nam to ubilo volju, prokleti mi bili ako ne oderemo taj nastup, makar za zgodne konobarice iza šanka. ŠIŠAJ!!! Bili smo jebeno bijesni na majku, bolio nas je kurac za glasnoću vokala i bekvokala, bolio nas je kurac za sve, ušli smo s tolkom žestinom u to sranje da je bilo nerealno. ŠIŠAJ!!! Vujo se drugu polovicu koncerta derao ko luđak, Meko Sranje nije bio u stanju pjevat jer je izgubio glas, a bolje da ni ne znaš kako je zvučo refren za Kralja Ribara koji se nije kurca razumio kolko smo se svi derali. ŠIŠAJ!!! Jedna irkinja je sjela na pod i slikala, jedan irac je pjevao refren Mekog Sranja, bili su dosta sretni kad smo izvodili Cantonu, smijali su se kad smo pjevali Mišu Kovača na nekom maljava-prsa-lančina-oko-vrata sranju, pljeskali su svi. ŠIŠAJ!!! Sranje je bilo bijesno. ŠIŠAJ!!! Konobarice i tonac su mahali rukama, ko i neka dva luda lika iz prvog reda koji su poludjeli od sreće kad smo spomenuli Nevena Ciganovića. ŠIŠAJ!!!
Neki likovi su ušli u klub po pive, uzeli oni pive i izlaze van iz prostorije, a ja vidio da izlaze, stali s nastupom na nekom sranju – DI ĆEŠ!? STANI! VRAĆAJ SE VAMO!! VRAĆAJ SE UNUTRA! ŠIŠAJ!!! Onaj koji je već izašo, uspije pobjeć, a onaj drugi stane i zbuni se sav i stoji tamo s pivom, pa polako pokunjeno odšeta do irkinja i stane gledat koncert čekajući valjda trenutak da nam opet puste dim na bini, od kojeg niš ne vidimo ša se događa i poludimo ko bijesni psi. ŠIŠAJ!!! Jedan tip nam je usred nastupa svima platio rundu pive i donio nam na binu na tacni. ŠIŠAJ!!! Čak su nas i na bis pozvali, ili smo se sami pozvali i izveli Svodničin’ opet i to acapella, jebo mater. ŠIŠAJ!!! Bronson je na kraju bio presretan s koncertom, jer kaže da tako nešto se događa jako rijetko, sranje je bilo čisto ludilo. ŠIŠAJ!!! Trebam li spomenuti da smo se stalno derali “ŠIŠAJ”? ŠIŠAJ!!!
Organizatori Marko i Božana su bili jako zadovoljni. Moram im se odmah zahvalit ša su nas tako divno ugostili. Marko je i tonac bio i zbilja je dobro radio svoj posao, kolko je već mogao s obzirom na deranje, a kasnije je puštao pjesme i ša je, je, lik ima puno ukusa za to sranje, pustio je odličan set, od čega je vrhunac neki 15minutni remix Arctic Monkeysa koji je skinuo s neta 3 minute prije nego ga je pustio. To moraš čut, jebem ti, prebolesno. Ša se dalje događa je uglavnom mutno dosta. Jebiga, puno alkohola to učini čovjeku. Znam da smo jebali Vojku mater jer je riješio jednu djevojku. Onda je ona otišla, pa smo mu opet jebali mater kad je riješio još jednu djevojku, koja je bila sjebana jer joj je otac umro i imala je fobiju od slikanja. Vojko kakve si karte tu bacio, kakva je to niska igra, iskorištavaš djevojku u nevolji. Najbolje od svega je to ša nijedna od te dvije nije uopće prisustvovala koncertu. Mislim koji se kurac događa tu? Dubrovčanke su divne, treba se odselit tamo.
After se odvio u našoj orgijaškoj sobi. Kuje su ulazile kroz prozor i sranje, niko ne zna zašto. Pričali smo s Rađom dok je spavao. Davao je dosta suvisle odgovore. Drugu Vujinu djevojku je doslovno odvuko neki dugokosi lik predstavljajući se za njenog prijatelja – on ju mora spasit, jer ona ne zna ša čini. Ivo se skinuo gol pokušavajući dokazat da ima manjeg pišu od MC Najmanjeg Piše. Onda se pojavila još jedna djevojka lijepe kovrčave kose i enormno velike glave. Bože, ne znam kako to opisat i objasnit. Nije bila uopće ružna, ali zaboga, kad bi maknula kosu koja joj je skrivala dobar dio lica, glava je bila ogromna. Glava je bila ko bundeva. Glava je bila više šira nego visoka. Nisam nikad vidio tako nešto. Tako nešto nije bilo zabilježeno dosada. Proklet bio ša ju nisam slikao, svaki obraz joj je bio jebeni mango. Ogroman obraz. Ima veći obraz nego ša neki ljudi imaju čelo i sranje. Baš fascinantno. Znači noć je bila jebi me. Salvador Dali nema govno na tome.
Drugi dan nismo niš radili osim ša smo gledali Rađu i Bronsona kako kradu mandarine. Prvi okus besplatne mandarine su dobili sa stabla kraj zidina, di smo se smijali mrtvom mačku ispod tih mandarina koji je hladio s muhama. Tih prvih par mandarina su u Rađi i Bronsonu oslobodile neutaživu želju za besplatnim mandarinama koju nisu mogli zatomiti, jer da su mogli, vjerojatno ne bi prošli cijeli Opuzen i okolicu brzinom od 30 kmh na nekom krstarimo-po-kvartu-i-tražimo-kmice-koje-su-jučer-polukoračale sranju, samo ša moraš zamijenit “kmice” s “mandarinama”. Znači bio je to lov na mandarine u kojem vrijede pravila ko i svakom drugom akcijskom filmu. Recimo kamuflaža, ko kad je Rađa bio nadomak mandarina, pa se pojavio jedan kamion na maloj cesti koja izlazi na glavnu i onda je Rađa stao do ceste, ukočio se i ukratkao odavao dojam da on zapravo nije tu. To se zove kamuflaža. Ko i kad je glatko pregovarao s vozačem drugog kamiona koji se zaustavio da pita Rađu zašto bere mandarine. Vozač je nakon vrlo kratkog razgovora zaključio da ga boli kurac za dotične mandarine, jer nisu njegove. To se zovu dječački umni trikovi. Noga na gas i nestali smo u oblaku dima s punom vrećom mandarina bengajući novi Young Jeezyev Gangsta Grillz. Znači Rafo, jebali smo te.