muzika.hr recenzija – Pogled kroz krvave okvire

Vjeruje se da u svakoj šali ima istine. Možda je u onim najcrnjim i grubljim šalama ima najviše. Splitski hip-hop kolektiv Kiša metaka zasigurno vjeruje u to.

Hiperbolizirani opisi kriminalaca, narkomana, ulica jugoistočne (a i one malo zapadnije) Europe dovode nas do okrutne istine. Hladnokrvni ubojice, ‘poduzetnici’ s krvlju na rukama često znaju biti šarmantni, duhoviti i zavodljivi. Baš kao i ove pjesme. Ovo je jednako album o našoj tamnoj strani duše, kao i o apokaliptičnom stanju države u kojoj živimo. Stalne reference na američku hip-hop kulturu, te jezično poigravanje izrazima iste osim stilskog obogaćivanja tekstova indirektno ukazuju na ‘duhovnu’ povezanost između tamošnjeg konzumerizma i ovdašnjeg socijalnog i duhovnog propadanja.

Poklonicima popularnih Dječaka imena uključena u ovu grupu, uz naravno stalnog člana Vojka Vrućinu, bit će otprije poznata s gostovanja na albumima “Drama” i “Istina”. Krešo Bengalka, Papi Para ili Batina (inače jedan od osnivača grupe Stillness, po struci farmaceut) koji je isporučio kako ovdje, tako i u suradnji s Dječacima, rime od kojih vam se ledi krv u žilama, Kid Rađa sa svojim kulersko-mediteranskim napušenim flowom, Vuk Oreb, Batman 3000 te stalni člana Dječaka Vojko Vrućina koji potpisuje i produkciju.

Ovaj gangsta projekt na ‘balkanski način’ otvara “Konan“. Na Vojkov beat, ili nazovimo ga hip-hop marš, Krešo Bengalka lirično udara odmah u glavu (“otvaram pivu zubima, šteka marlbora u vratima, papi batina izlazi kroz šiber i maše automatima“). Ukoliko pogledamo popratni videospot ove pjesme, ona postaje prava horor priča. Vojni mimohod za vrijeme predsjednika Franje Tuđmana dok se čuje semplirana “Lijepa naša” ukazuje na to vrijeme u jednoj sasvim novoj dimenziji. Dovoljno je jednom pogledat videospot i ukoliko ste na Kišu Metaka gledali kao samo na zabavnu parodiju američkih gangsta klišeja, promijenit ćete mišljenje. A možda se zapitate i prestrašite u kakvim smo to vremenima živjeli. Bez brige, nije danas ništa bolje. Kiša Metaka je tu da nas podsjeti.

Balkanska mafija nezaustavljivo se širi Europom.”Drei Millionen” je rep na njemačkom. I to urnebesno zabavan… “meine USB haben hundert giga/balkan mafia kontroliert bundesliga“- repa Vojko. Pjesma je puna ovakvih bisera, a da shvatite koliko je teško na jeziku, koji vam nije vjerojatno ni drugi po redu kojim se najčešće služite, napisati zabavne rime dovoljno je poslušati većinu domaćih MC-a koji to nisu sposobni ni na materinjem. “Model” je pak prikaz stanja uma sitnijih riba. Neki bi ih nazvali parazitima društva, drugi žrtvama okolnosti koji se snalaze kako mogu. Kid Rađa blista na ovoj stvari.

“Swaguša” sadrži gostovanje jednog od najbizarnijh repera na ovim prostorima, a i šire, Generala Twoa. Čovjek čije su rime toliko bizarne da ih netko s uobičajenim tijekom misli teško može uopće shvatiti, a kamoli izmisliti.

Najslabija stvar na albumu je “Umjetnik erotike” koja zvuči kao nedorečena posveta Princeu, a trebala je ispasti nešto posve drugo. “Pazar” je ipak rekli bismo mlađi brat Dječakove uspješnice “Narodne”, koja će opet pokazati na live nastupima kako i ‘urbana’ publika najviše voli narodnjački melos kada joj je dopušteno da to pokaže.

“Swag iznad svega” donosi prvo pojavljivanje Papija. “Nemoj se sramit, iz kojeg si sela/Jel voliš pederčiće ka dva čela/Nemoš me vidit nikad, položaj zlorabim/Karamarko plaća da se nigdi ne pojavim”. Američki reperi i tinejdžeri nisu dovoljno tvrdi za ovakav “Swag”. “Mejaši” i “Komuna” pjesme su gdje se najviše istakla produkcija Vojka Vrućine uz već spomenutog “Konana”. Iako, ne antologijski kao oni AC3PO-a na Vojkovom solo izdanju, beatovi Vrućine vrlo se dobro nadopunjuju s flowom svakog ovdje prisutnog MC-a.

“Kišu metaka” zatvara “Daj pare“. Krešo Bengalka i Papi kao antitezu američkim kolegama koji se razbacuju novcem propovijedaju patološku škrtost i sebičnost.

Umjetnost točnije opisuje određene trenutke naših života i stanje u kojem se nalazimo od televizijskih informativnih emisija ili dnevnog tiska. Hrvatska a i cijela regija nije mogla dobiti boljeg društvenog kroničara, koliko god on opako zvučao.

Tekst: Luka Fišić
Ocjena: 4/5