novasloboda.ba recenzija – Album koji nikog ne ostavlja ravnodušnim
Nakon Drame stigla je i Istina. Ne u hrvatsku politiku ili društvo općenito, gdje za sad još uvijek imamo samo dramu, nego na police muzičkih dućana.
Otprilike tri godine poslije nagrađivanog prvijenca, splitsko-zagrebački hip-hop trio Dječaci, zajedno sa pratećim bandom i gostima, izbacili su 17 pjesama na novom albumu i u rekordnom roku rasprodali prvu nakladu. Još prije ljeta, prvi izbačeni singl sa Istine, Maci, odslušana uglavnom u autu na relaciji kuća-posao-kuća kroz zagrabačku gužvu, ostavila je dojam klasične dječačke verbalne zajebancije i u cijelom tom stresnom okruženju nije pružila puno od onog finog osjećaja koji čovjeka prožme kada se uz neku fenomenalnu pjesmu posloži i još par stvari.
Međutim, druga pjesma koja je prethodila albumu, „Dalmacija“, zahvaljujući pravovremenom poklonu na besplatnom downloadu sa njihove službene stranice, prouzročila je upravo taj fini osjećaj i već poslije prvog slušanja, odmah iza naplatnih kućica u Lučkom, na putu za Korčulu, se pretvorila u himnu godišnjeg odmora. Nezaboravan osjećaj ljeta 2011. će ostati ležanje na zabačenoj plaži korčulanske Pupnatske luke, sa pogledom na Lastovo, dok se iz slušalica nižu perfektno pogođeni stihovi uz laganu muziku („slike morskom solju poškropljene, cvrčci ritmove proizvode koji smanjuju najveće nitkove i izrode, u nešto što presitno je, odjednom nebitno je, polako dišem s otokom, smiren s protokom misli kroz mozak normalne brzine, bez gužve i buke, bez želučane kiseline, daleko od prašine Splita, ovdi je more prozirnije nego vitar”).
Osim Ive, koji pjeva taj prvi dio, u punoj poetskoj formi u toj pjesmi su zasjala i druga dva Dječaka, Vojko i Zondo. Do konačnog izlaska Istine, posjetitelji stranice Dječaka dobili su na poklon još jednu pjesmu, ozbiljno-veseli Lovrinac, nazvanu po najvećem splitskom groblju, na čijem refrenu morate u glavi imati kosture kako izlaze iz grobova i plešu.
Za ostatak od 14 pjesama, morali smo čekati 11. mjesec, a za slaganje dojmova još koji tjedan intenzivnog preslušavanja, jer nije lako u glavi posložiti svu tu zbrku od imena (na albumu se spominju Ivo Sanader, Vesna Škare-Ožbolt, Freddy Mercury, kapetan Laptalo, Jole, Petar Grašo, Bare, Jozo Leutar…), odličnih fora („pročita sam jednu knjigu u životu, jednu više nego Kerum“, „ne ostavljam kurvama ni lipe kao u Trenutku istine“, „imao sam prste u više Marina od ACI-ja“, „Che Guevara nas ima na majici“, „vikenda za sjećanje ne sjećam se nijednog“…), te sve sile tema pjesama (seksa, socijale, pucnjave, ljubavi, kupovanja trave, satiričnog lokal-patritoizma..). O čemu god da pjevali, Dječaci uvijek zadržavaju jednu dozu ravnodušnosti, opisivanja s visoka, pa u njihovim pjesama smješan može ispasti čak i lik koji praznog želuca po Lidlu traži artikle kojima ističe rok ili izgrebe ključem svoj skuter, i inače najgori u gradu, da mu ga slučajno ne bi ukrali, ili tip koji nakon ozbiljnog poslovnog sastanka silazi na parking da preuzme svinjetinu u foliji koju mu je, valjda, poslala baka sa sela.
Gornji kvalitativni dom Istine, osim spomenute „Dalmacije“ predstavljaju i „Med“, „Janeway“, „Miris“, „Siromašan“, „ZGB“, odlična Zondina ljubavna „Za Bebu“ („s unutarnje strane sam tetoviro kapke, i sada bit ćeš zadnje što ću vidit kad odapnem“), te možda i vrhunac albuma „After u zatvoru“. Iako njome nije nadmašen vrhunac Drame, „Krek kuća“, smještanje albuma u vremenski kontekst izbora i pada HDZ-a, bar su meni, nakon korčulanskog iskustva „Dalmacije“, priuštili još jedan osjećaj vrijedan pamćenja. Nekoliko krugova autom oko sjedišta HDZ-a u izbornoj noći, uz do daske odvrnut refren, otvorene prozore i mahanje kroz njih ostat će mi vječita himna za pad vladajuće stranke, a možda ubuduće i neke druge. Lagani refren, koji dolazi kao apaurin nakon odličnog, izrazito nabrijanog representa, nagoni da dižete ruke u zrak i mičete ih lijevo-desno, poručuje „gotov je party u Saboru, počinje after u zatvoru“.
Zbog ta dva dojmljiva slušanja dviju njihovih pjesama, ovaj album, na subjektivnoj ljestvici sigurno zauzima prvo mjesto ovogodišnjih hrvatskih albuma, ali nesumnjivo je da i na objektivnoj ulazi u top 5, čak i među slušateljima kojima rap nije omiljeni žanr. Jedan od najboljih covera u Hrvatskoj ikada, koji uz album dolazi i u obliku postera, a uslikan je na zagrebačkim proljetnim prosvjedima, sigurno doprinosi ovoj ocjeni.
Ono što još specifičnijim čini Dječake i daje poseban ton cijeloj „istini“ je njihovo neizdvajanje sa estrade. Dok se ostali reperi trude ne biti dio scene, zaobilaze je i pljuju sa strane, Dječaci su hrabro uletili u tu bezličnu masu domaćih zabavnjaka, turbo-folkera i rokera i pod labelom Croatia recordsa se izlaktarili za nedodirljivi pijedestal hrvatskog, a i balkanskog, medijskog prostora. Kada tome pridodamo originalnu web stranicu, na kojoj bez ikakave cenzure možete pročitati njihove doživljaje sa svakog koncerta, pregovaranja sa izdavačima, ili prijedloga za rješenje krize i rušenja Vlade popraćene snimkama pogubljenja bračnog para Čaušesku (možete onda zamisliti kakav je bio prijedlog), Vojko, Zondo i Ivo sa svojim proširenim članovima zaista postaju fenomen bez kojeg bi cijela scena, a i kerumizirano društvo općenito bilo neizrecivo dosadnije i depresivnije. Iz svih tih razloga, samo mjesec nakon izlaska drugog, željno se iščekuju prvi singlovi sa trećeg albuma.
Srđan Čabrilo