Mineralna

3

Ne znam ja kako će moje malo srculence podnijet sve te drame. Samo sam htio malo mineralne u subotu navečer, petak navečer, koji je već dan danas. Samo malo mjehurića u grlencu da osjetim. I prvo kao ajde uzmi pasa da se prošeta s tobom do trafike, kao ajde dobro, međutim, pas, govno malo nezahvalno, leglo na pod i ne miče. I ništa, prekini razgovor s bivšom curom na mobitel, vraćaj pasa doma i ajde sam, ko i svako bipedalno biće, do trafike. Nema trafike. Rolete spuštene do poda, ko na onim garažama obiteljskim u američkim predgrađima u američkim filmovima. E sad, šta ću, pa neće me valjda nepostojanost jedne trafike zaustavit. Imat mineralnu. Osjetit mjehuriće. Vrati se doma, opet, uzmi ključe od auta i ajde do pumpe doli kraj Poljuda. Naravno, štopaju me panduri. I znam da nisam kriv, nisam ništa kriv, samo idem po mineralnu, ko i svako drugo biće koje ide po mineralnu kad ide po mineralnu. Međutim uvijek je tu ta neka nelagoda kad te štopaju, cijeli promrznem. Pogotovo što su me zadnji put uhvatili pijanog i naplatili 3 tisuće kuna i udrili zabranu vožnje 9 mjeseci i pogotovo nakon šta je prošlo 8 mjeseci tokom kojih sam mislio da ne smijem vozit auto al je ispalo da mi kazna još nije počela teć i da trenutno mogu vozit auto. Dok ne počne zabrana. Za koju sam mislija da je počela. I nisam vozia auto. 8 jebenih mjeseci. Al’ je ispalo da sam ga moga vozit. I da ga tek u budućnosti neću smjet vozit. Iako sam ja kaznu već odradia. Samo oni ne znaju da sam ju odradia. U svojoj galvi i u svom životu. Pa ću ju morat u budućnosti opet odradit. Za njih. I tako me na putu do jebene pumpe štopaju. Prijazan neki policajac. Pitao me da koliko mi auto troši. U glavi sam to protumačio kao njegov pokušaj provjere moje upušenosti. Ljudi uvijek misle da sam upušen. Rekao sam mu da nemam pojma ništa o autima al’ da mi je prijatelj kad sam mu ga posudio da ide autocestom do Zadra bio oduševljen kako malo troši. Bio sam zadovoljan tim odgovorom, pogotovo zato jer sam ga posudio prijatelju da ide skupit Batmana 3000 iz zatvora u Gospiću i uspio sam umjesto toga reć nešto drugo. To je isto jedna od stvari koja nije laka, pričat, a u isto vrijeme u glavi imat različite misli od onih koje izgovaraš. Na ulazu u benzinsku postaju bili su postavljeni narančasti čunjevi i nije se moglo dalje autom, ali sam izignorirao lagani slom živaca i uspio ući pješke u onaj trgovinasti dio. Djeca neka, bila su glasna i teta koja radi unutra ih je pitala da joj pokažu osobnu. Uspio sam kupit jebenu mineralnu i doć doma u jednom komadu. Čitavim putem nazad me pratio neki crni bmw. Kad sam otvorio mineralnu previše me peckala. Bilo je previše mjehurića u njoj.

Dječaci – Megalopolis Noir

0

Znači zagrijavamo se za naš novi album, već neko vrijeme aktivno radimo trake. U međuvremenu, sve što ne završi na albumu ići će van na net, čisto da ti čekanje ne bude dosadno. Ovo je prva takva stvar, evo ti DOWNLOAD LINK i evo ti TEKST PJESME. Rep: Ivo Ivo i Zondo. Produkcija, mix, master: Zondo. Bass: Ishfaq.
Ivo Ivo kaže o pjesmi – ideja je bila da unutar par minuta stvorimo atmosferu film noira. radi se o megalopolisu kojeg opisujemo kroz 3 lika: a) korumpiranog gradonačelnika b) pijanog, istrošenog i neuspješnog detektiva i c) psihički nestabilnog pacijenta koji je jedini dovoljno lud da se pokuša uhvatit u koštac sa korupcijom (a koji je u tome jednako neuspješan kao i detektiv). sudbina svakog tko pokuša stat na put daniel day lewisu a.k.a. bubi je neuspjeh.

studijska akustiko, planino neosvojiva

0


Znači zadnjih 3 mjeseca smo radili studio svojim rukama, znojem i piljevinom. Dosegli smo plafon što se zvuka tiče u amaterskim uvjetima snimanja po ormarima i dnevnim boravcima, a kako ova rep igra više nije šala, izgleda da nam je nakon 14 godina repanja konačno vrijeme da počnemo snimat u studiu. Radit studio i jebat se sa studijskom akustikom i frekvencijskim odazivom je zajebana stvar, ali stvar je napokon dovedena do točke kada možemo počet izbacivat trake van. Biće ovo zanimljiva godina.

tris.com.hr reportaža – Uvjerljiv i euforičan prvi koncert Kiše metaka u Šibeniku

0

Splitski hip-hoperi sinoć su nastupili u klubu Papagaj i preko noći postali miljenici publike.

Što više u životu treba bendu s tek objavljenim debitantskim albumom od činjenice da ima fanove izvan kruga najbližih prijatelja i rodbine? Kiša metaka ima ih, vidjeli smo sinoć, i izvan rodnog Splita. Članovi Kiše, doduše, nisu od jučer na sceni, no album i prvi nastupi dogodili su im se prije nepunih godinu dana. Zato je poprilično začuđujuće i ohrabrujuće bilo u šibenskom klubu Papagaj vidjeti i čuti da dvjesto ljudi zborno izgovara njihove rime.
Nastavi čitati