September, 2007

Evo već treći put u zadnja dva mjeseca da se vraćam pijan doma, radim sendvič, sjednem na krevet da ga pojedem, uzmem dva griza, zaspim s njim u krevetu i probudim se idućeg dana sa kečapom i krastavcima i paprikama svugdje po sebi i plahtama. Al ipak ga onda posložim opet i pojedem. Doista radim odlične sendviče.

• čini mi se da smo nas dvoje razgovarali o sreći. ja sam vam govorila o sebi. baš sam upotrijebila riječ >>sreća<<. recite, zašto čak kad uživamo, na primjer, u glazbi, lijepoj večeri, razgovoru sa simpatičnim ljudima, zašto se sve to čini prije kao neka aluzija na nekakvu besmrtnu sreću koja negdje postoji, nego kao prava sreća, tojest, takva kakvu mi sami posjedujemo? zašto je to tako? ili vi možda ništa slično ne osjećate?

znate kako kravlji pogledi osim što znaju bit tupi, znaju bit tužni? e pa ne pričam o tome. pričam vam o emo kravi. vidio sam ju. vozeći se vlakom iz zagreba u split (nagovarajući kondukterku da me ne izbaci u karlovcu, niti u iti jednom drugom mjestu jer imam 3 kune u džepu, a baš eto, hehe, moram idući dan u 11 bit u splitu, eto stvarno, hehe, tako, malo) vidio sam ju. bilo je to par kilometara prije kolodvora u gospiću. smeđe bijela krava, zavezana konopom za nešto, sa smeđom mrljom oblika suze ispod lijevog oka. krava sa suzom ispod oka.
bila je to – EMO KRAVA.

taj naš, hrvacki jezik, u mnogočemu je zbunjujuć. uzmite si samo tu riječ tjelohranitelj. evo, primite je u ruke, obrćite je malo, razgledajte.. neće vas ugrist. al da će vas zbunit i učinit da se osjećate glupljim nego jeste, to oće. jer zašto?
zašto bi za tjelesnog čuvara, bodyguarda, govorili tjelohranitelj. ili tjelohraniteljica. jer meni je tjelohraniteljica, onako nekako, priležnica.
mmmmm priležnica moja. ležanje, valjanje.
jebi me.

muškarac mora biti sposoban promjenit gumu, dat prvu pomoć, namjestiti kost, očistiti ribu, sagradit zid, udarit šakom, pucat iz pištolja, exat pivu, upalit vatru, ispeć roštilj, promjenit pelenu, zapalit prdac, plesat, otčepit wc, ubit pauka, zašit gumb, platit porez, govorit strani jezik, prepoznat di je sjever, sklopit usrani švedski namještaj bez gledanja uputa, promjenit ulje, skuhat obrok, utješit nekog ko umire i jest pičku.

Zašto ljudi nose noževe okolo, jel to kao da mogu činit dobra djela s njima? Jučer me je djevojka jedna omotala pačjom trakom, i onda mi je čovjek izbušio majicu nožem jer je pokušavao pomoći da se to skine. Pomoć zapravo nije bila potrebna, al mu je valjda trebo razlog da izvadi nož. Al izrezo je i traku, to je valjda bilo dobro djelo. Nakon toga je neš spomenuo dječake kako smo dobri, pa sam mu reko da sam čuo da je srao po nama, i onda mi je prijetio da će me ubit tim nožem, to je valjda isto bilo dobro djelo.

znači zadnjih dana pišem te neke psiho testove i danas je teta koja je dijelila testove bila dovoljno lijepa da ju oslovljavam sa teta. premda je ženska mojih godina. imala je fino osunčanu kožu i tamnu kosu. baš je bila na nekom zgodna meksička imigratkinja marljivo radim al svejedno nađem vremena da se svakome nasmiješim sranju.
ja sam ti glumila u spotu od onih iz tbf-a – u jednom trenutku mi se pohvalila, tokom kratkog razgovora.
ovi iz tbf-a su glumili meni u spotu – završio sam tu kratku epizodu verbalno je sodomiziravši pobjednički.
jeeesssssssssss

danas popodne sam se našao ležeći potrbuške na rubu kreveta, gledajući po parketu svoje sobe. pogled mi se zaustavio na crvenom, okruglom aparatu protiv komaraca. sjetio sam se da ga sinoć nisam uštekao jer sam stavio jednu raid tabletu preko druge pa su obje zapele unutra. kako nisam mogao zaspati, odlučio sam izvaditi tablete iz aparata.
Continue reading →

Nastavljam seriju kolumni o životinjama slikama ovih 15 rasnih goveda i štogod štogod, provjeri.
Continue reading →