rtl.hr reportaža – Provjerili smo najjače novo ime hrvatske glazbe!

Već nakon dvije-tri pjesme, koncert se pretvorio u urnebesni tulum u kojem su redari u nekoliko navrata najnabrijanije obožavatelje morali tjerati s pozornice i u kojem je publika povremeno nadglasavala i same Dječake.

Sve do subotnjeg koncerta u Tvornici nisam bio načisto što zapravo mislim o splitskom hip-hop trojcu Dječaci. Aktualni album „Istina“, kojim su osigurali ulaznicu u prvu ligu hrvatske scene, osobno mi je neusporedivo lošiji od nekoliko godina starog im debija „Drama“, a i teško sam se uspijevao othrvati dojmu da im se briljantne pjesme poput „Dalmacija“ ili „Punjene paprike“ događaju prilično slučajno, odnosno strše među gomilom prosječnih stvari. Također, njihove redovno genijalne rime često su pratile pomalo bezlične podloge zbog kojih su znali zazvučati kao manje inspirirana kopija TBF-a pa sam najveći samostalni koncert dosadašnje im karijere doživio kao završni test, nakon kojeg ću konačno moći odlučiti jesu li svoj status najjačeg novog imena hrvatske glazbe zaista i zaslužili.

Sve moje dvojbe Ivo, Zondo i Vojko Vrućina odagnali su na samom početku, kada sam shvatio kako ih prati izuzetno uigrani bend koji ih iz uskih hip-hop okvira s lakoćom odvodi na teritorij najopakijeg crossovera, a čak i najslabije stvari poput „Maci“ pretvara u energetske bombe uz koje kompletna publika skače gore-dolje, istovremeno urlajući doslovno svaki stih. Samim time, više je nego očito da bi na narednim albumima trebali slijediti primjer svojih poznatijih sugrađana iz TBF-a i kompjuterski napravljene podloge u potpunosti zamijeniti živim instrumentima.

Već nakon dvije-tri pjesme, koncert se pretvorio u urnebesni tulum u kojem su redari u nekoliko navrata najnabrijanije obožavatelje morali tjerati s pozornice i u kojem je publika povremeno nadglasavala i same Dječake. Sasvim očekivano, najbolje su primljene najpoznatije stvari kao što su „Lovrinac“, „Narodna“, „Dalmacija“ i „ZGB“, no tek za nijansu suzdržanija reakcija na ostatak repertoara pokazala je da „na lageru“ imaju još barem pet ili šest punokrvnih hitova.

Dječaci su me u subotu uvjerili da imaju potencijala za najveće stvari i da bi navedene pjesme kroz koju godinu u glas mogao pjevati i prepuni Dom sportova. A što se nedostataka spomenutih na početku teksta tiče, po završetku koncerta više ih se nisam ni sjećao.

Autor: Vedran Harča