potlista.com recenzija – DJEČACI – Istina (Croatia Records 2011.)

(Diktafon je valjda trebao biti uključen na putu za Mursku Sobotu kada se u autu slušala samo “Istina”. No, diktafona tada nismo imali pa smo priču odradili par dana kasnije u gotovo istom društvu. Nerad je zamijenio Dražena koji je ‘prethodne noći spavao samo četiri sata i nije mu se dalo pedalirati do Lea‘, LaMario je u Šibeniku vjerojatno pisao novih 20+ kartica za IspodObruča, Željko je igrao nogomet, a Andrija nas je samo odjebao)

“Istina”
Ante: Onako, for the record, najbolja stvar je ta što oni počinju album s pjesmom koja nije njihova nego je repa lik koji nije član benda.
Leo: Papi je mnogo dobro obavio posao…
Emir: Ovo je super, kako smo uvježbani. Upaljen je diktafon, Ante odmah počinje, ti odmah nastavljaš cijelu priču…
Davor: Meni je ovo jedina dobra stvar na albumu.
Emir: Ozbiljno? A “ZGB”?
Davor: “ZGB” prolazi još.
Leo: Meni je 14. pjesma kojoj ne znam ni ime najbolja. “Za bebu”.
Emir: A “Miris”?
Leo: “Miris” je super, ali favorit mi je definitivno “Beba”. Ali ima dobrih stvari, sad ćemo ići redom.
(svako malo netko ponovi neki Papijev stih i kaže kako mu je zakon)
Leo: Meni je i dalje najdraži stih ovdje ‘hoću prljave pare, svodničim kurve stare kao Ožbolt Škare‘.
Emir: Grašo je odmah platio. Meni je to zakon što su oni iz čista mira rekli da gledaju Grašu kako vuče koku.
Leo: Dobro. I?
Emir: To je to. To je zakon.
Nerad: Kako znaš koji je Grašo?
Emir: Zna se. Sve se zna.
Ante: Najopasniji MC u Hrvatskoj.
Emir: Čitao sam da su u u Rijeci koncert otvorili s ovom pjesmom. Ono, puste ovo s razglasa i oni izlaze na stage.
Leo: To je pohvalno.
(Papi: ‘Jebeš underground, ovo je komercijala…’)
Leo: Ovo je zakon!
Emir: A svodničim tuđe kurve…
Ante: Ližeš kitu k’o sladoled…
Emir (nakon neke tišine): Trebali smo snimati sve kad smo išli u Sloveniju.
Leo: Ma što ti je, ovo je dobro. Imaš već karticu teksta.
Emir: Neću ja ovo prepisivati. Ko vas jebe, napisat ću što se meni bude dalo.
Nerad: Vi ovo snimate?
Ante: S nama je i odvjetnik.
Emir: Sve se snima.
Leo: Pot lista sve snima. Što misliš di mi je mikrofon? (hvata se za međunožje)
Nerad: Znali smo da je mikro, ali nismo znali da je fon.
(urnebesni smijeh)
Ante: Jedna pjesma od Dječaka i već čovjek baca uvrede.
Emir: Pustio si Neradu na pladnju da ti ovako vrati, to znači da si bio totalno loš.
Leo: Ne, nisam bio loš nego je Nerad bio toliko dobar da je čovjek, koji baca najgore fore koje su jedino bolje od tvojih, bacio totalno zakon foru.

“Maci”
Emir: Meni ovo nije nešto.
Ante: Meni je zakon, ali zbog Vojka.
Davor: Ja ovo uopće nisam čuo.
Emir: Kako nisi čuo? Jesi li ti išao u Sloveniju uopće? Je li se ti sjećaš Slovenije?
Ante: Pojačaj.
Emir: Evo ga, počeo je. Ovako je bilo cijelo vrijeme u autu – pojačaj!
Ante: Album tjera za zub više.
Emir: Ante, je li ti ovo najbolji album godine?
Ante: Je. Ne godine, nego zadnjih 5 godina.
Emir: Bi li ubio da St!llness snimi ovako dobar album?
Leo: Ovo ti je montirano pitanje
Ante: Ne bih ubio, ali silovao bi.
(pjesma ide prema svojem kraju)
Emir: Daj, prebaci na “Lovrinac”.
Ante: Nije “Lovrinac”, sad je “Cigan”.

“Cigan”
Leo: U, “Cigan” je dobar.
Ante: Predivno ovo, represent di sam.
Leo: Ovo je fakat zakon.
Emir: Dobra je podloga.
Leo: Podloga je zakon.
Emir: Jesi li kupio CD?
Leo: Nemam para.
(slijedi neka rasprava o besparici i minusima)
Leo: Moram posuditi pare da idem na koncert Dječaka. Ljubičić je dobio kartu tako da i on ide. E, ali ako će biti očajni k’o prošli put moramo napraviti neki incident.
Nerad: Ja sam isto bio na nekom njihovom koncertu i to je bilo totalno bez veze.
Leo: Bilo je grozno. Meni to padne na pamet kada me netko pita za najgori koncert koji sam gledao iako sam sigurno bio i na gorim koncertima. Oni su bili pijani k’o šupci. Nisu napravili ništa.
Ante: Ja sam ispričavao Leu što sam ga vodio na taj koncert.

“Lovrinac”
Emir: Zbog čega ovo netko ne pušta na radiju?
Leo: Ovo netko ne pušta na radiju?
Emir: Da, kao nije prikladna pjesma.
Leo: Za šta? Za izbore? Za Svisvete je ovo zakon puštati. Ovo je himna Svisvetih.
Nerad: Sjeti se da mi tri dana nakon smrti Franje Tuđmana na Studentu nismo smjeli pustiti ništa što je imalo bilo veselo. Ja sam dobio poziv zašto sam pustio Liberator i “Kick The Bucket”
Ante: Tko te zvao?
Nerad: Marina Mučalo.
(ipak se vraćamo na pjesmu)
Leo: Je li kaže ‘pam pam’ ili ‘bam bam’. Meni se čini nekad jedno, nekad drugo.
Ante: Vraćaj!
(pjesma se vraća na početak)
Emir: Ovo je stvarno jako bitno.
Nerad: Pa bitno je da znamo je li kao Legal Shot “Pam Pam” ili “Bam-Bam” od Sister Nancy.
Leo: Evo zašto nam on treba. Jer zna podatke koje nitko u životu nikada neće trebati niti ih razumije.
(pozornije se sluša pjesma)
Emir: P kao pička.
Nerad: Meni je ‘pam pam bam’ pa onda ne znam što.
Leo: I dalje je nekad pam, a nekad bam.
Davor: Preskoči pjesmu.

“Dalmacija”
Ante: ‘Cili je Split procvala grana tehnobetona’ – ovo mi je najbolji stih.
Emir: Ma pjesma je zakon samo što su pogriješili na kraju pjesme kada sve riječi dalmatinskih pjesama stavljaju u usta čovjeku koji nije iz Dalmacije.
Leo: Ali jeste, Vojko to pjeva.
Emir: Ali imitira Ibricu Jusića koji nije iz Dalmacije.
Ante: On je iz šupka svijeta.
Leo: Ibrica i njegov pas. Zar ne bi bilo super da pas nadživi Ibricu?
Emir: Pas je već peti.
Nerad: Ja mislim da je pas jedan, a da je Ibrica pet.
Ante: I pas piše pjesme.
(“Dalmacija” dolazi do refrena i počinje pljeskanje nakon ‘digi digi di digidi’)
Ante: Ovo svaki put moraš napraviti.
Emir: Ne moraš.
Leo: ‘Suđe mi ima sidu’ – ovo je predivna vizija stana.
Davor: Meni je ovo hip-hop.
Emir: Šta ti je ovo dobro?
Davor: Ovo mi je OK. Trebao sam možda jednom solo poslušati ranije.
(Vojko počinje pjevanje)
Ante: Ajme što mrzim ove Dalmatince fetive.
Emir: Mislim da je svaku moguću riječ koja se upotrebljava u dalmatinskim pjesmama on ovdje stavio.
(s Vojkom se u troglasju otpjevalo ‘zabošću svoj perun u kilo lešo mesa i popit ću bevandu i cilu noć ću plesat…’)

“Med”
Leo: Ovo je meni zakon. Ovo je totalni old school.
Emir: Meni je refren bezveze.
Ante: Refren je hit!
Davor: Ovo kužim. Ovo je zakon. Ovo totalno podsjeća na stari zagrebački hip-hop.
Emir: Ovo?
Davor: Da. Na “Kak je bilo prije” Nereda i Stoke.
(Kid Rađa u tom trenutku pozdravlja autora pjesme “Niš mi se ne da”)
Ante: Alen Vitasović.
Leo: Baš sam se pitao o čemu se radi.
Emir: Nisam znao da to on pjeva. Super mi je što se cijelo vrijeme referiraju na tu neku hrvatsku scenu.
Davor: Meni je ovo najbolja pjesma.
Leo: Meni je ovo nakon “Bebe” najdraža stvar.
Emir: Dobra je baza s medom.

“Evala”
Leo: Ovo je zakon.
Emir: Znači sve je zakon. Kada počne neka pjesma za svaku kažemo da je zakon.
Ante: Imaju samo dvije loše pjesme.
Emir: Kako će ovo zvučati uživo?
Ante: Čuo sam da prvu pjesmu puštaju prije početka koncerta. To mi je netko rekao.
Emir: To sam ti ja rekao.
Leo (komentira Davorovu nezainteresiranost): Totalno sam znao. U autu mu je bilo zakon, ali ona je razmislio i rekao da mu to nije baš nešto. To je Davor i to je meni OK.
Davor: Fora je meni to sve i dobro, samo nemam nikakve posebne osjećaje prema tome.
Ante: On je iz Zadra.
Davor: Laska mi kad me se optužuje da sam iz Zadra.

“Sto eura”
Leo: Ovo je baš General Two napisao?
Ante: Tekst je fakat dobar iako se ne rimuje.
(Lajna ‘igram PES, pojačavam sve igrače, protivnik ide kući i plače’ se vraća na ponovno slušanje)

“Miris”
Emir: Ako je “Veseljko” u ovoj državi hit, što ovo treba biti?
Ante: Ovo trebaju biti Novi fosili, jebote. Super je što ovo zvuči kao “Coffee & TV”.
Nerad: Je, je, ima malo.
(Trojno pjevanje glavne melodije)
Leo: Ovaj Massimo Savić/James Murphy dio je zakon.
Ante: Ovo su braća Gallagher i Damon Albarn zajedno.
Leo: Ovaj izljev ljubavi je baš zakon.
Emir: Kada sam prvi put slušao ovu pjesmu već sam znao dio refrena.
Leo: Jebote, nema ništa ljepše nego kad legneš u čistu, mirišljavu posteljinu.
Ante: I onda prdneš.
(Uslijedila je rasprava o tome tko je prdio, tko hrkao, tko mljackao, a tko pričao u snu dok se spavalo u Murskoj Soboti)
Leo: Jebote, fascinantno je da ćemo mi ovo isto raditi za 30 godina.
Emir: Davoru se ne sviđaju ovi hitovi.
Leo: Ovo nije Šizoskop.
Ante: Davor je danas puštao gay-prog-metal, jebote. Iz Njemačke. I Walesa.
Davor: Možemo staviti emisiju da slušamo umjesto ovoga.

“Janeway”
Leo: Meni je ova stvar jako dobra.
Ante: Najgora pjesma na albumu.
Emir: Meni se ne sviđa.
Leo: Meni je dobra.
Ante: Preskočimo je.
Nerad. Meni ovo dobro zvuči.
Davor: Meni je ovo isto dobro. Fora mi je.
Ante: Meni ovo zvuči kao mješavina “Skenera” i “Bog i zemljani”.
Emir: Ima puno boljih pjesama.
Leo: Možda je ovo slabija pjesma, ali nije loša.
Ante: Filer!
Leo: Nije!
Ante: Traje stvar u pičku materinu. Evo već…2.38.
Leo: Ovo je soundtrack za novi “Escape From LA”. Escape from Split. Podloga me podsjeća na nešto, na neku elektroniku. Isuse, znam ovu stvar.
Nerad: Mene ovo malo podsjeća na “Policajac iz Beverly Hillsa”. Stavi “Policajca…” na 45 i dobiješ ovo.
Emir: Davore? Ovo tebi?
Davor: Meni je ovo vrh.
Emir: Davoru je neugodno popljuvati nešto. Na početku je rekao da mu album nije nešto, a sada mu je sve dobro.
Ante: Deseta dobra stvar.
Davor: Ja sam ravnodušan pa govorim ili da mi je totalno sranje ili mi je prejebeno.

“Siromašan”
Ante: Aaaaaa, hit!
(Leo priča kako na Studentu nisu uspjeli podijeliti karte za koncert nekog benda kojeg su u eteru popljvali)
Ante: Vrati stvar na početak, nismo joj posvetili dovoljno pažnje.
Leo: Nema više njoka.
Emir: Davore, je li ti ovo ok?
Davor: Što me pitaš za svaku stvar?
Leo: Pusti ga da šuti.
Davor: Pusti me da šutim.
(Lagano se pjevuši i smije stihovima uz urnebesni smijeh na ‘gladan sam’ dok počinje refren)
Leo: Meni je super kako Nerad kao predstavnik nekog establishmenta i pravne struke gleda nas trojicu i misli ‘e fakat jadno, ljudi su fakat siromašni i gladni, a oni se sprdaju’.
Emir: Mi smo siromašni.
Leo: Ja sam totalno siromašan.
Ante: Ti nisi siromašan, ti si samo u minusu. Uuuuu (s bolnom grimasom)
Davor: Što je Ante?
Ante: Boli me trtična kost.
Nerad: Nije dovoljno čvrsta za ovaj packić naprijed.
Davor: Nemoj sjediti na trtici.
Leo: Ovo je najveći hit od Cindy Lauper. Kako se zove ona pjesma gdje Randy ima kazetofon nad glavom? Nije “Blue Monday” nego (kopajući po pločama) Gdje su mi moje Cindy Lauper ploče? Jeste ih vi ukrali?
Davor: To je ono gdje Randy drži kazić?
Leo: Da.
Davor: “Time After Time”.
Leo: “Time After Fucking Time”.
Ante: Idi po Q-Pack.

“Leteće sranje”
Emir: Meni je ovo bezveze.
Ante: Meni je zakon ovaj refren.
Davor: Meni je sve to fo-ra. Sve mi je fo-ra.
Ante: Sve je to stvar skila.
Emir: Pokazuju mišiće.
Davor: To su više žanrovske stvari nego puko pokazivanje mišića.

“ZGB”
Ante: Hit. Odmah pojačaj i odmah vrati na početak.
Emir: Bilo je zakon kada je Ante ovo pustio u Sloveniji. Nigdje nikoga u klubu, a nas petorica umiremo od smijeha.
Davor: Daj pusti ispočetka.
Leo: Super mi je kada zamislim kako su birali zagrebačke izraze.
Nerad: Daj ovo je Renman, jebote.
(trojno se urla ‘Zi-Đi-Bi’)
Nerad: Što je Zi-Đi-Bi?
Ante: Zagreb, jebote.
Davor: Ovo je i hommage Renmanu, Wu-u i Remi i ekipi.
Emir: Ovo je zajebavanje čovječe.
Nerad: Ne bih rekao da je ovo hommage.
Leo: Najbolja lajna cijelog albuma je ‘ušli smo u Akvač’.
Emir: Recimo, ekipa u Murskoj Soboti ovu pjesmu ne voli.
Nerad: Ne vjerujem da će je i u Zagrebu voliti. Mogli bi Boysi doći u petak u Kset.
Davor: Znaš što će biti – u petak će doći izvidnica da vidi hoće li svirati ‘ZGB’ ili će Dječaci pokazati respect pa je neće svirati. Onda će je svirati pa će biti sranje u nedjelju.

“Za Bebu”
Leo: Ovo je meni najbolja stvar na albumu.
Emir: Super je ova lajna da je istetovirao kapke.
Ante: Čak i Nerad cupka.
Nerad: Ja cupkam cijelo vrijeme.
Emir: Malo r’n’b-a.
Ante: Ma kakav r’n’b, ovo su Peppersi.
Leo: Meni je ova stvar tako dobra. Jučer sam je prije spavanja 12 puta pustio.
Emir: Ajooooooooj.
Ante: Ti si usamljen jebote.

“Aladin”
Davor: Koliko još?
Ante: Ova je loša, preskočimo je.
Davor: Ja ovo prvi put čujem. Jeste li je i u autu preskakali?
Emir: Koji si ti car.
Leo: Sad nismo čuli stvar.
Ante: Ali loša je.
Davor: Meni je ovo najbolja stvar na albumu.

“Deblo”
Emir: Zašto ih ne puštaju u Blackoutu?
Leo: Zato što su smrdljivi Splićani. Tovari.
Emir: Meni ovo nije nešto.
Nerad (nakon lajne o Blackoutu): Ovo je dobro.
Leo (nakon lajne o halterima): Ovo je loše.
Davor: Ovo baca na polugrime style s razbijenim rimama.
Leo (kada pjesma dođe pred kraj s ‘moj kurac’ uzvicima): Ovo zvuči opasno.
Emir: Zanima me kako će ovo zvučati uživo.
Leo: Mene je toga strah.

“After u zatvoru”
Leo: Ovo je zakon. Ovo mi je treća najdraža.
(Nema nikakvog razgovora dok pjesma ne dođe do spominjanja zatvora)
Leo: Ovaj prijelaz je prezakon.
Ante: Nema nikakve veze s vezom.
(Opet tišina sve dok pjesma ne završi)
Leo: Hoćemo još jednom zadnju stvar?
Ante: Može.
Leo: Kako mi je dobar ovaj flow.
Ante: Jako su brzi.
Emir: Kakvi će biti u živo.
Ante: Ovdje ne smiješ biti pijan.
Emir: Ma kakvi.
(pjesma završava i po drugi put)
Leo: Eto, recenzija je gotova.
Emir: Davore, ideš li s nama gledati Briana Scalabrinea?
Davor: Tko je Brian Scalabrine?
Emir. Ma daj, nemoj me zajebavati, proguglaj malo.
Leo: Sve u svemu, ponovit ću što sam napisao kao najljigaviju najavu za ovaj album za Briljanteen. Završio sam najavu s rečenicom ‘Dječaci su snimili instant hrvatsku hip-hop lektiru’. I to je to.