muzika.hr intervju – Dječaci: “Trudimo se napravit najbolje moguće pjesme koje smo u stanju”

Splitsko-zagrebački hip-hop trio Dječaci za 8. svibnja najavio je izlazak “Firme“, novog albuma kojeg će odmah potom predstaviti u zagrebačkoj Tvornici, 16. svibnja.

S novog albuma do sada su izašla tri singla, “Struja”, “Bile starke” i “Maslačak”. Na albumu koji su radili pod stresom i za koji kažu da je dosta tmurniji od ostalih nalazit će se čak 19 pjesama u kojima ćete čuti i o mrtvim babama, slijepim ženama i časnim sestrama.

Ivo, Vojko i Zoni podijelili su s nama još zanimljivih informacija…

Što ima novo od našeg zadnjeg intervjua?
Ivo: Radili smo album. Ja san crta vodenim bojama. Počea san češće igrat mali nogomet, sad igran utorkon i četvrtkon. Pokušavam pisat neki stand up materijal. Lijen san, nisan preproduktivan. Padne mi nešto na pamet pa kažen “Zapisat ću“, al onda idući dan zaboravin šta san tija napravit.
Zoni: Osnovali smo firmu, radili smo studio 3 mjeseca, napravili ga, onda smo godinu dana radili album, napravili ga.
Vojko: Ja san renovira stan i dovršili smo drugu Kišu metaka i Dječake i masu nastupali.

Fali li vam produktivnosti?
Ivo: Produktivnost fali samo ako nemaš radnu naviku da konstantno radiš nešto, ne fali mi produktivnost kad započnemo neku pismu. Kad počneš radit nešto na svoju ruku, nešto šta nisi nikad radia pa nemaš ritam, onda fali. Ne može ti falit produktivnosti ako si odrediš radno vrime od kad do kad ćeš to radit, pa to radiš. Al ja još nisan počea. Sutra ću (smijeh).

Na novom albumu bit će 19 pjesama…
Zoni: To je najbolji rezultat koji smo ikad imali i to ti je odgovor na prijašnje pitanje.
Vojko: Mogu reć da je album dosta mračniji od “Istine”.
Ivo: Ni muzika nije prevesela, osim ovih singlova.
Zoni: Teme su i o mrtvim babama.
Ivo: Mrtve babe slijepih djevojaka.
Vojko: Slijepe žene, časne sestre nezadovoljne svojim životom.

Odakle ste izvukli mrtve babe, časne sestre i slijepe žene?
Ivo: Kad san bia mlađi volia san čitat Dylan Doga, mislin da san to od tu izvuka. Podsvjesno je to ostalo.
Vojko: I o ljudima koje poznajemo i koje nam serviraju u medijima. Naša reakcija na te ljude, ali ništa to nije svjesno, sve je to korak po korak, zajebancija.
Ivo: Radimo pjesmu po pjesmu i na kraju je ispalo kad smo ih nakupili na hrpu da je većina njih malo tmurna, al to je valjda izraz toga da smo bili tmurni u ovom razdoblju. Barem ja san bia dosta tmuran.
Vojko: Bia je jedan ogroman stres jer smo imali 7 različitih vrsta fanova od kojih su svi očekivali da ćemo zadovoljit njihov ukus, a takav album je nemoguć. Znali smo unaprid da će album bit promašaj za većinu ljudi, tako da ne možemo radit pod takvim uvjetima.

Očekivanja fanova su vam stvorila stres, i što još?
Vojko: Sami fanovi i činjenica da smo mi počeli živit od toga, hitovi su nam prije dolazili spontano i nisu bili nužni, a sada ako neman hit odma se osjećan da ću bit gladan.
Ivo: I to se vidi u ovim drugim pjesmama koje nisu hitovi, tj. singlovi. Na njima izbacujemo stres i na njima se iživljavamo.

Od singlova su izašli “Bile starke”, “Struja”, “Maslačak”…
Vojko: “Bile starke” su najgluplji hit bez ikakve dubine, ali ima catchy refren.
Ivo: Shvaćena je pjesma i primljena i za razliku od “Maslačka”, to je pjesma koja je doživila uspjeh.
Vojko: Tili smo napravit hit namjerno i onda izađeš vanka, gledaš šta se događa, a niko nije stavia u pismu, ka najgluplji moment, vidiš da svi nose bile patike, i napraviš glupi, zarazni refren i dobro je prošlo.
Ivo: Napokon da smo nešto uspili! (smijeh)

Zoni, pošto si na Fejsu napisao da si “Maslačak” počeo pisati dok si bio s Bebom, kakva je bila Bebina reakcija na pjesmu, ako je bilo?
Zbilja se s njom ne čujem dugo godina, pa ne znam koja je njena reakcija. Znam da se nekim curama svidjela, jer su mi slale poruke podrške, a eto, svaka pjesma će se nekom svidjet. Meni se svidjela, iako sada shvaćam i njene nedostatke, osim izvedbenih, pjesma je iskonstruirana, počela je nastajati 2009., kad sam bio s tom djevojkom, bio sam sretan, počeo sam zapisivati neke prve najljepše slike, cilj je bio imat i stvar koja ima najljepše slike iz ovog svijeta. Onda sam sakupio hrpu tih slika. Iz te hrpe slika sam napravio 100 lajnova, koje sam rezao na 30 lajnova, slagao… Na kraju je nekako iskonstruirano, nije došlo prirodno. Nisam reko “A gle kako je divan dan“, i napisao u jedan dan tu pjesmu. Mislim da je njen najveći nedostatak što je iskonstruirana, osim toga što zvuči poremećeno. Možda je nekom to i neugodno slušat koliko zvuči zašećereno. Al eto to je jedna pjesma za koju sam osjećao potrebu da je napravim, da pošaljem malo sreće i ljubavi u svijet i draga mi je dalje.

Misliš je izvoditi live?
Mislim na nekim koncertima, zašto ne. Kad god sam repao acapella taj tekst na nekim tonskim probama prije nego je izašla, ljudima u prostoriji kluba je došao osmjeh na lice. Osvojio sam tonske probe (smijeh). Teško je reći, teško mi je gledati na tu pjesmu objektivno jer sam se potpuno izložio s tom pjesmom, napravio nešto što niko nije nikad…

Što vas dvojica mislite o toj pjesmi?
Vojko: Mislin da je pisma dobra, al zato šta ja njega poznajen ko jednu osobu koja je jako kontradiktorna i koja ima raznih ličnosti. Znan ga koliko je teška osoba. Jedna od težih osoba koje znan, al da piva toliko meko sranje, meni je to neki kontra efekt, meni to pari psiho pisma, meni to nije uopće nešto lipo, to mi je dokaz ludila, ja cijenin tu pismu iz te perspektive, a masu ljudi to nije svatilo. Teško je to svatit.
Ivo: Jedna jako ekstremna pjesma. No ljudi koji ne poznaju osobno Zonija ne svaćaju ekstremnost te pjesme i gledaju samo na prvu kako ona djeluje, a na prvu možda djeluje dosta naivno i mislin da je ljudi radi toga ne mogu stavit u kontekst u kojem je nama bila zanimljiva.
Vojko: Naš bubnjar je reka dobru ideju za spot, Zoni bi triba imat Hitlerove brkove dok to piva i tek onda bi ljudi skužili ko piva tu pismu i koliko je to bolesno šta je piva. Tek onda bi ljudima do glave došlo koliko je to ludo.

Tko je sve na albumu s vama?
Ivo: Imamo svog čovjeka Papija Paru, Batmana 3000, Furija Đuntu, imamo neke ljude koji su nam pomagali kod back vokala i refrena. Album je dosta raznolik i ima svakakvih uleta u album.

Često ste spominjali da vam je najgore svirat u Splitu, da je splitska publika najoštrija…
Vojko: To smo prije izjavljivali dok smo bili u fazi čeličenja, kao mladi bend. Sada kad smo prešli određenu granicu di se pojavljujemo u medijima, onda su ljudi popušili priču, u smislu “Ok, ovi su dobri“, dok smo bili neki likovi koje su ljudi poznavali iz viđenja, tretirali su nas ka “Ko jebe ove, ovo šta oni rade to mogu i ja“.
Ivo: Meni nikad nije bilo teško u Splitu, nisan ima nikakav presing.
Vojko: Daj molin te, derali su nan se “Ajte ća sa stejdža!”
Zoni: Šta ne znači da se neće opet derat.
Ivo: Meni nikad nije bilo teško nastupat u Splitu. Nisam nikad ni vani kad izađem glumia, niti sam na bini pokušavao bit nešto što nisam. Bilo mi je jednako ko u bilo kojem drugom gradu. Osim onaj put na Bačvicama kad sam se stvarno previše razbia, i priča sve i svašta između pjesama, i danas me sram te večeri.

U kritikama svi spominju neki “Super prošli rad Dječaka“, kao nešto što je bilo odlično, i kao da ste se sada promijenili na gore. Kako vi to komentirate?
Vojko: Mogu ti reć da je svaki naš album uvik ista priča. Mi uvik objašnjavamo da je svaki naš singl najmainstream od onog šta mi imamo na albumu jer je glupo da izbacujemo nešto opskurno i glupo, kad već unaprid znamo da neće bit hit, a za svaki spot za singl moramo potrošit minimum 10 tisuća kuna. Ljudi uvik čuju te najavne singlove i počnu govorit “Dječaci su mainstream, Dječaci su kurac, Dječaci su smeće” i onda izađe album i onda bude “A, ok aj“, i tako svaki put, stalno se ponavlja ista priča, već 3 albuma za redom.
Zoni: Ako ti je pjesma dobra, slušaj, mi se trudimo napravit najbolje moguće pjesme koje smo u stanju i najiskrenije i najslobodnije.

Šta spremate za Tvornicu?
Ivo: Očekujte ljude koji su na svakom koncertu sve opušteniji i bolje se osjećaju na bini i sigurno će bit najbolji koncert do sada, ko šta će svaki idući bit sve bolji i bolji. Izvodit ćemo i stare pjesme, i nove koje ljudi čekaju. Mislim da će bit super i da ćemo se svi zabavit.

Piše Ivana Kapetanović