index.hr intervju – Dječaci: Smeta nam mlitava muzika, plitki filmovi o ratu, reklame, starlete i predizborne predstave

Piše: Tamara Matković

DJEČACI su rap grupa iz Splita koja je zajednički počela djelovati još 2005. godine, a svoj prvi album izdali su tri godine kasnije. Dječake čine Ivo Sivo, Vojko Vrućina i Zondo, no dečki često ističu i kako imaju Predsjednika Dječaka i njega nazivaju svojim malim Budom te širim članom obitelji benda.

Za debitantski album “DRAMA” dobili su i Zlatnu Kooglu, a album “Kuje i Laseri” izašao je prošle godine. U studenom bi trebao izaći njihov treći album, “ISTINA”, na kojem se nalazi hit “Dalmacija”, ali i zabranjena pjesma “Lovrinac”. U intervjuu za Index Dječaci su nam otkrili što misle zašto imaju zabranjenu pjesmu, zašto su hit u Hrvatskoj tek pred treći album iako i na prethodna dva imaju izvrsne uratke, kako su se našli zajedno, što vole, što mrze i kolika im je inspiracija naše društvo.

Što vas je inspiriralo da snimite “ISTINU” i što ona otkriva?

Zondo: Naši životi.

Vojko Vrućina: Ne postoji samo jedan razlog zbog kojeg smo napravili album. “ISTINA” je hrpa pjesama koje smo snimili iz različitih trenutaka inspiracije, ali smo ih ovaj put dobro rasporedili pa neće ispast kupus kao “DRAMA”.

Ivo Sivo: Ne mora nas ništa posebno inspirirati. Ljudi pričaju o inspiraciji kao da je to nešto što se nalazi izvan nas. Mi smo inspiracija. Mi smo ti koji proizvode kombinacije slova i zvukova. Snimamo pjesme od svoje 15. godine i trenutno izdajemo svoj drugi službeni album koji izlazi za Croatiju Records. Nakon što ga izdamo, nastavljamo snimati pjesme kao i dosad.

Kako su Dječaci nastali?

Vojko Vrućina: Zondo je bio vlasnik h3s-a, sada ugašenog hrvatskog rap portala, na kojemu smo Ivo i ja postavljali svoje prve uratke. Kad se preselio iz Zagreba u Split radi faksa, počeli smo snimati stvari zajedno i to je na kraju preraslo u Dječake.

Zondo: Zapravo smo snimili neke pjesme na daljinu i prije nego što sam se doselio.

Ivo Sivo: To je sve naravno bilo nakon što smo nastali u KGB-ovom laboratoriju u jednom podrumu u Varaždinu. Zonda su napravili ’83., mene ’84., Vojka ’85. godine.

Što vas to u Hrvata ljuti/tišti/razočarava?

Vojko Vrućina: Smetaju nam mlitava muzika, umobolne serije, plitki filmovi o ratu, reklame, starlete, predizborne predstave i babe koje puše te predstave. Smeta nam što za svako zaposlenje, makar u gradskoj čistoći, treba potplaćivati ljude i vaditi veze. Smeta nam što komentiranje na sve članke i YouTube linkove uvijek prijeđe u raspravu između virtualnih ustaša i četnika.

Zondo: Osim sterilne ustifane masovne kulture, smeta me apatija, naša vječna uloga žrtve, vječno gledanje u prošlost, zamaranje nebitnim pizdarijama dok nam ekonomija i država propadaju. Smeta mi što smo toliko glupi da od ovog divnog komada zemlje koji okružujemo granicama i koji nam sve može dati za život, nismo u stanju stvoriti normalnu državu koja se ne raspada. Smeta mi što nam je ekonomski plan prodavanje svega što imamo i zaduživanje. Smeta me što je država ruglo, Vlada je ruglo, Sabor je ruglo, pravna država je ruglo, sudovi su ruglo, cijeli sustav je jebena nesposobna smijurija od države. Smeta me što na svakim izborima kreteni glasaju za kretene.

Mislite li da možete imati utjecaja na mlade ljude i u kojoj mjeri?

Ivo Sivo: Svojom muzikom pokušavamo uništiti život tim mladim generacijama koje odrastaju u ovom gnijezdu korupcije i nepotizma, u ovom nazadnom kavezu punom zastarjelih mehanizama i ustajalih ideja, u ovoj močvari nepismenosti, nekulture, zadrtosti, grabežljivosti, kukavičluka i podaničkog mentaliteta. Ali izgleda da smo zakasnili. Netko drugi se već pobrinuo za to. Tko? Zna se.

Vojko Vrućina: Jedino kako možemo utjecati na njih je u glazbenom smislu, ako odluče raditi svoju muziku. Životne stavove i pravila ponašanja bi trebali naučiti od svojih roditelja i svoje okoline, a ne iz muzike.

Zondo: Ako ljudi koji prate naše pjesme i cjelokupnu komunikaciju s nama na Tumblru i Facebooku od toga budu samo malo manji stiferi, ja sretan.

Koja je vaša poruka?

Vojko Vrućina: “Kupite naš album i dođite na naš koncert”.

Ivo Sivo: Ako želite čuti dobar album i poslušati dobar koncert.

Tko je utjecao na vas ili što je utjecalo na vas?

Ivo Sivo: Isus, Carl Sagan, George Carlin, Christopher Hitchens, Monty Python, “Seinfeld”, “Život na sjeveru”, Dječja enciklopedija znanja, Marge Simpson, moji roditelji, sve knjige koje sam ikad pročitao, svi filmovi koje sam pogledao, sva muzika koju sam čuo.

Zondo: Moj deda Dragutin na mene kao čovjeka. Sve žene s kojima sam bio i one s kojima nisam bio, a htio sam. One su utjecale na održavanje razine emocionalne boli koja mi je potrebna za stvaranje, a što se rap tehnike tiče – Ivo i Vojko.

Postoje li idoli u vašoj grupi?

Ivo Sivo: Ne idoliziram nikoga. Za uzore držim sve ljude koji svojoj okolini čine život boljim ili podnošljivijim, bilo to na apstraktan način – kroz umjetnost ili na neki neposredniji, praktičniji način.

Zondo: Predsjednik Dječaka je kao neki mini kućni idol, kao mini Buda koji ti sjedi na stalaži i govori “Nemoj, to je sranje”.

Kako je nastala “Narodna”?

Vojko Vrućina: Ja sam napisao tekst i otpjevao, TBF su je odsvirali.

Zašto je “Lovrinac” zabranjen?

Vojko Vrućina: Zabranjen je jer bi se roditelji izmišljenih ubijenih likova mogli naljutiti i više ne slušati tu radio-stanicu.

Zondo: Navodno je “premorbidan” jer čini se glazbeni urednici na mnogim radio-postajama cijeli život trče samo po livadi punoj tratinčica.

Je li to još više utjecalo na popularnost te pjesme i promociju benda?

Vojko Vrućina: Da. Okrenuli smo situaciju u svoju korist bez da smo išta lagali ili izmislili.

Zondo: Naravno da je utjecalo. Ako dobra pjesma radi bilo kojeg razloga uspije dospjeti malo u medije, to je dobra stvar za slušatelje, za nju i za autore pjesme.

Imali ste odličnih uradaka i na prethodnim albumima “DRAMA” i “Kuje i Laseri”, koji su nastali prije pjesme “Dalmacija” te albuma “ISTINA”, a ipak ste se preko njih popularizirali u Hrvatskoj, kako to komentirate?

Vojko Vrućina: To se dogodilo dijelom zbog promjene izdavačke kuće jer nas nitko nije shvaćao ozbiljno dok nismo dobili pečat Croatia Recordsa ispod sebe i dijelom zbog same pjesme. Nekim ljudima je dovoljno da čuju “Dalmacija” u refrenu i oni su zadovoljni.

Zondo: Sve možemo zahvaliti izdavačkoj kući, vrtnji na CMC-u i odličnom spotu, inače našem 7. spotu, što je potaklo i druge medije da nas primijete. Naš prvi album “DRAMA” ima sve što i “ISTINA”, samo nije imao medijsku podršku i zato je za većinu ljudi prošao ispod radara.

Mnogi glazbenici iz Splita tvrde kako ih je TBF inspirirao, spadate li i vi u tu skupinu i zašto?

Ivo Sivo: Oduvijek sam više slušao rap na engleskom jeziku nego na domaćem govornom području, tako da očito ne spadam u tu skupinu. Međutim, gotovo je nepobitna činjenica da je Saša iz TBF-a najveći MC koji se ikada uhvatio mikrofona na ovim prostorima i drago mi je da smo dosad surađivali na više pjesama i radujem se mogućnosti bilo kakve buduće suradnje.

Zondo: TBF cijenim, puno njihovih pjesama volim, ali previše sam naslušan glazbe i previše različite odlične glazbe volim da bi me inspirirao ijedan izvođač puno više od drugih, pogotovo jedan samo zato jer je odavde. Inspiracija su nam naši životi i sve što stavljamo u mozgove, a toga ima strašno puno i nije ograničeno granicama grada i ove države.

Može li se nešto još napisati i izrepati o Kerumu, a da još nitko nije. Toliko je toga rečeno o njemu, može li se još biti originalan uopće?

Zondo: Slušaj prvu pjesmu “ISTINA” na albumu “ISTINA”.

Ivo Sivo: Originalan se može biti, ali očito ne u hrvatskom medijskom prostoru. Upravo mi sad postavljate pitanje o originalnosti, a vežete ga za nekakvu domaću inačicu Sergia Berluskonija. Kerum je kao privatna osoba meni potpuno nezanimljiv, al’ on je simbol i kao takav je stvarno laka meta. On je simbol jednog dekadentnog razdoblja u zaboravljenom gradu u opustošenoj regiji u centralističkoj šali od države pred bankrotom.

Koji su vaši najveći strahovi i zašto?

Ivo Sivo: Strah me da ću do kraja života pola budnog vremena trošiti radeći za nečije tuđe interese, a ako budem imao sreću doživjeti penziju, da ću umrjeti od gladi zbog premale penzije.

Zondo: Strah me zatvora, jer se čini da u njega upadaju samo normalni ljudi koji nemaju pare za podmititi sustav, kao mi, a sustav bi mogao okrenuti svoje veliko ružno krvavo oko prema nama nakon “ISTINE”.

Što smatrate uspjesima i zašto?

Ivo Sivo: Kad me osobe čije mišljenje cijenim pohvale zbog toga što jesam.

Zondo: Uspjeh je živjeti od onoga što iskreno voliš raditi. Uspjeh je osjetiti ljubav osobe koju voliš.

Biste li ikad pristali snimiti pjesmu sa Severinom, Jelenom Rozgom ili Danijelom Martinović, zašto?

Zondo: Kad bi se dogodila suradnja, radili bismo tu pjesmu na naš način i one bi se morale potpuno prepustiti u naše ruke. Bio bi to za njih doživljaj kao ni jedan drugi i pjesma najvjerojatnije ne bi zvučala kao ijedan komad glazbe koji su ikad stvorile. Može zapravo samo sa prve dvije, treću nisam nikad podnosio kao nijednu hrvatsku “vrckavu” pjevačicu.

Ivo Sivo: Ako Severina, Jelena Rozga ili Danijela Martinović napišu kvalitetnu pjesmu koja mi se sviđa i ja osjećam da mogu tu pjesmu učiniti još boljom svojim tekstom i repanjem, naravno da bih. To je ono što i pokušavamo raditi – dobre pjesme. Ako dobra pjesma zahtijeva od nas da u nju upetljamo određenu osobu, pokušat ćemo doći do te osobe.

I za kraj, sarma ili punjene paprike?

Vojko Vrućina: Zimi sarma, ljeti punjene paprike.