vrt
ono šta se većina vas vjerojatno sad pita, jest; pa koji kurac ovaj dječak ima išta zanimljivo reć o svom vrtu. možda ćete bit u pravu, ali u krajnju ruku baš me briga. ionako rijetki pamte više od 5 kolumni na ovom dječačkom sajtu, a objavljeno ih je već popriličan broj. kvraigu, ovo je izazov. da vidim mogu li napisat išta zanimljivo vezano za moj vrt. eh.
krenimo kronološki. hm. kad san bia manji vrt bi u ljetnim mjesecima u popodnevnim satima pretvoria u malo igralište za franje (špekule, ili kako god). zaista, umira san od dosade to neko vrime tada. nisan moga dočekat da dođe pet popodne i da izletin vanka na balun il nešto. zamisli tog dječaka. igra na franje ujutro, igra na franje popodne, a navečer igra na kukala i gleda onu neku smišnu malu iz portuna br. 25 na nekom ”ghostface-child’s play sranju”. neću krit, čak san i broja te franje. 300 i nešto je bila brojka. toliko o tome.
svi događaji vezani za vrt kojih se sićan su se izgleda odvijali u tom nekom ljetnom razdoblju, jer bi zimi većinu vremena derali bura i jugo. heh. kad san slomia livu ruku u drugom osnovne, (pao sam sa konopa i usput dobia i punat na glavi) gluva popodneva san provodia na nekoj od narančastih stolica u vrtu, peglajući na rođakov gameboy super maria i onu leteću svinju kirby. inače, kad bi mi neko zvonia na parlafon ja bi izaša u vrt da provjerin ko je.
sićan se da bi me starci uvik dozivali iz tog vrta kad bi bilo vrime za ić doma, a ja bi lampa isprid sa svakakvim haharima. bilo nas je dosta tada. neki od njih su danas očevi, neki rade, neki puše travu i funkcioniraju na relaciji đoka-kafić-kladionica, neki su se odselili, rijetki studiraju, a jedan počiva u miru. portun do mene je živia. opalia mi je bečku jedanput kad san se friško ošiša na scottie pippen frizuru koja je tada bila svježa. nadalje, pamtim gradelade koje je stari tada sprema na električnom roštilju. teleće bržole, đigerica i riba su bile najčešće na meniju. to su bili dani. ne sićan se kad san zadnji put poia teleću bržolu. svinjsku da, ali nije to to. stari kaže da je to skoro isto, ali ja kažen da nije, jer su teleće masu skuplje, a bome i ukusnije.
kad san krenia u peti osnovne, mlađa sestra je tada bila već dovoljno odrasla da mi doda moj sendvič kroz mali otvor uz rub vrta. to bi se desilo kad bi mi ujutro bia odmor i odvijalo se tako od petog do osmog. uvik san umira od gladi do tog odmora, ali bi zato lucidno izbjega gužve u dućanu. jedanput san na popodnevnom odmoru u dućanu sinja lika, kojeg su zvali čarapa, kako krade braco čokoladu. taj dućan je posli propa. onda san i ja počea krast u drugim dućanima, ali neću sad o tome.
stablo šipka u vrtu je prije uvik davalo plodove, a onda odjednom ništa. jedva koji plod u jesen. možda se zato za neke ljude kaže: čudna si ti biljka. inače, taj vrt koliko je god zelen ljeti toliko je otužan i gol zimi, a biljke koje ga još krase su divlja loza koja nema ploda, stabljika ruže, 10-15 pitara nekog čudnog cvića i naravno veliki grm koji vješto skriva prisutne u vrtu od znatiželjnih prolaznika. a bome priča o vrtu ne može proć bez da spomenem lude ulične mačke, koje su po meni najluđa stvorenja u kvartu. te kreature bi redovito znale prispavat u mom vrtu. mrtve ladne. stalno bi se klale, a pogotovo u drugi misec u vrime parenja, ali su ih zato lokalni đankiji prije tlačili. jednoj su odrezali jezik, a znali su ih gađat i sa zračnim pištoljem. prije par godina je stavljena mriža uz ogradu vrta pa mačke više nisu upadale.
kako san rasta vrt mi je sve više služia za provjeravanje vremenskih prilika, a tu i tamo bi prošla koja vrooća ženska, pa je vridilo bacit oko. u večernje ljetne sate vrt i danas služi starcima za razgovore, jer je vanka ladnije. jednom kad san bia drugi srednje moj rođak je navečer doša kod mene upušen ka kreten, sa totalno suhim ustima. jedva je jezik odvaja od nepca. moj stari je tada u vrtu priča nešto s njim više od po ure, a ovaj se debil nije moga dignit i uzet čašu vode. nisam bia tu, ali mi je priča sutradan. rođak je tad težia 130ak kila.
zadnji bitan događaj u vezi vrta je moja krizma; kad smo žderali slavljeničku hranu, a kad pričam o takvoj hrani onda mislim na jedno i jedino me ee ee janje. nakon toga su kupljene nove, plave stolice. ubrzo to više neće bit vrt. to će bit teraca. vrt će se nalit i popločat. kažem ubrzo, jer su radovi u tijeku, a ja moran pomagat. neplaćeni rad. danas san tovaria kariole sa šljunkom i iskrcava isprid vrta. sutra ću nosit sićeve sa cementom. mukotrpno. kad se radovi završe, navodno se roštilj na struju opet vraća u igru, jer stari tvrdi da je onaj na plin smeće.