Strah i prijezir

Neko valjda mora napisat neku kolumnu o još jednom nastupu Dječaka, pa hajde. Taj sam. Znam da želiš čitat neš pikantno o Bičarkama. Hm. Polako. Možda se i nađe neš tu za tvoju pohotnu guzicu. Ispričao sam dosta toga, možda i previše. Al jebiga, kad je bal nek je maskenbal.

Petak navečer, dječaci drže probu u podrumu Drugog. Održimo to, ubijemo prazni podrum. U procesu ostanemo sjebani prilično. Ša sad? Navodno su Bičarke došle u Split, pa ko, ajmo se upoznat s njima da vidimo o kakvim se to kreaturama tu radi, ipak dijelimo binu sutra. Navodno su u Ghettu, a ljudi koji žive u Splitu vjerojatno znaju da je to jedan “underground-alternativni-aktivistički” klub za sve ljude koji nose dredove i one koji vole ljude koji nose dredove. Prvi put sam tu bio navečer. Lijepo je onda bilo za saznat da u tom “alternativnom” klubu jedna obična boca pive dođe 14 kn. Jebote, ko da nogometaši zalaze tu ili ko god. Dobro za njih, treba znat i unovčit svu tu “alternativnost”.

Tamo smo upoznali Mariju, koja predstavlja smireniju polovicu Bičarki, i kad je sjebana, uglavnom je u stanju samo spomenut kako je sjebana. Osim toga, puno je lijepša nego ša ispada na slikama. Dobra djevojka. U istom tom klubu Ghetto, u sobi do one u kojoj smo pili svoje skupe pive, je postavljena nekakva izložba. Znaš ono, neka sranja vise na koncima sa stropa, neke slike vise na zidovima, neki televizori puštaju art video instalacije, a i neki klavir se tu nalazi, ne znam u kakvoj točno funkciji. E sad, sjedimo sjebani za okruglim stolom u polumračnoj sobi, a okolo kruži konobarica koja liči na Bubimirovu ženu kako bi Nebu reko. Vrijeme je da provjerimo tu izložbu.

Uđemo u prostoriju. Kid Rađa gleda i prvo naravno primjeti televizor na kojem se vrte art videoi. Zaš? Kid Rađu cijelu večer svrbi to da pogleda negdje teletext i rezultate s kladionica. Taj sjebani dječak nalazi negdje daljinski i idućih 5 minuta pokušava zamjenit art video instalaciju s teletextom. Zamisli tog dječaka jebote! Na kraju je ipak razočarano odustao od nepokolebljivog tv-a.

Kasnije te večeri, vraćam se iz wc-a. Čujem neke zvukove iz prostorije u kojoj je izložba. Provirim unutra, a kad ono, za klavirom sjede Nebu i Lana, djevojka Drugog, i sviraju jebeni klavir. Lana na nekoj melodiji, a Nebu improvizira na visokim tipkama kriveći se nad njima. Ha. Možda je ipak vrijeme da krenemo.

Taman izlazimo iz kluba, kad odnekud doskakuće i Una, druga Bičarka, koja kad je pijana, zbilja voli hodat taj hod iz njihovih pjesama. Voli bit na nekom Lil Kim sranju, prljavo. Voli verbalno napadat ljude da testira njihovu realnost i samopouzdanje. Voli provocirat pun kurac, dovodit te u neugodne situacije. Ukratko, voli bit kuja. Preporučam osobama slabog mentalnog zdravlja, i onim nesigurnim kojima je stalo do tuđeg mišljenja, da se drže dalje od nje. Zbilja, možeš nastradat ako si mekan. Jebote, nismo si rekli ni dvije riječi, ni izašli iz jebenog dvorišta kluba, a ona me već zove na borbu. Pitam ju, čime? Ona kaže, “pesnicama”. Moja reakcija – hahaha. Jebiga, čini se da niš od borbe pesnicama.

Da obrnem sad scenarij. Zamisli da si luda kuja, al ono ozbiljno medicinski luda, na nekom paranoidna šizofrenija sranju. Zoveš se Sonja. Voliš dječake, ali sad si tolko sjebana da ih uplećeš u svoje ludilo. Zamisli da misliš da su dječaci članovi tajne četničke organizacije, ili barem da citram – “prijatelji četnika”. Zamisli da misliš da ta organizacija postoji samo zato da bi tebe mentalno uništila, postoji samo zato da te, opet citiram, “siluje preko interneta”?!? E sad, zamisli onda da su ti ti dječaci s još 5 ljudi, među kojima i jedna Bičarka, došli na vrata stana, u petak u 1 i pol ujutro i pozvonili. Jel bi nas pustila unutra il ne?

E pa pustila nas je. I pojeo sam joj dvije naranče. No cijelo vrijeme sam bio na oprezu. Sjeo za stol, zgrabio neki mali nož koji je bio na njemu, držao ga cijelo vrijeme u ruci, i čekao da skoči i da mi iskopa oči. Ostao sam živ ipak. Dobro je. Proći će ju valjda jednom to ludilo pa ćemo opet možda bit oke. Osim toga, bila je ugodna atmosfera. Preko puta stola od mene, sjedila je Bičarka Marija i pričala sama sa sobom. Na kraju smo završili u Kocki, di je Una još malo provocirala na nekom šuti-kujo-nazad-na-ugao sranju.

Ša reć za dan koncerta. Došli u 18, održali nekakvu probu koja nije niš pomogla, dosađivali se i pili do 23. Bičarke su nas razočarale jer nisu napravile sarmu. Umjesto toga je moja bivša cimerica Maja, skuhala neki rižoto od plodova mora, a i škampe neke za sisanje. Koje nisam sisao. O nastupu ša reć. Ko i uvijek, dali smo sve od sebe, klub je bar bio pun.

Nastup nam je počeo obećavajuće prve 3 pjesme, al onda su počeli neki tehnički problemi. Monitori na bini nam uopće nisu radili, nisam uopće čuo beatove, mislio sma da su i beatovi u publici isto tako tihi, svako malo bi neš zujalo, neka bass mikrofonija, bilo mi je u kurcu. Čak sam jednoj djevojci onako nemoćno slegnuo ramenima, jer ono zbilja nije do mene sve to. Mislio sam već da je nastup propao, ali onda znaš kvragu, uprli smo još više. Nekim čudom problemi tehnički su nestali na zadnjih par pjesama, i ubili smo to. Doslovno smo ubili. Nadam se da smo nadoknadili time za onu frustrirajuću sredinu nastupa. Pokazali smo ša možemo kad nes ne jebe tehnika. Kad sam sišo s bine neki ljudi su mi došli govorit kako smo bili izvrsni, i drago mi je onda da znam da ima ljudi koji su ostali zadovoljni nakon našeg nastupa.

Nastranu svi problemi, bilo je zbilja lijepih trenutaka. Dosta ljudi u prvih par redova koji su doslovno znali sve riječi. Nebu im je čak uvalio mikrofon da odrepaju koju za vrijeme izvođenja “Bek In D Dejs 1”. Zbilja jebeno. Opća euforija za vrijeme izvođenja “Nazad Na Ugao”, jebote, djevojke u publici su pjevale onaj ženski dio refrena tako glasno, ko da smo ženski zbor doveli. Ne mogu vjerovat da su ljudi počeli pamtit pjesme i sranje. Za kraj, totalni jebeni raspašoj na “Kralja Ribara”. Iza nastupa neka djevojka me pitala zaš nismo izvodili “Na Kraju Dana”, i moram priznat da volim tu pjesmu, i ono izvodio bi ju, al nemamo pojma kako bi ljudi mogli reagirat na to.

Gledali smo malo Bičarke, bilo je ludih sranja. Svakakvih manijaka je bilo u prvim redovima, neki su se skidali goli, većina ih je bilo vrlo napaljeno. Čudna neka atmosfera, no valjda su Bičarke već navikle na to, kad im se scenski pristup puno i temelji na pokazivanju vlastitog seksipila. A toga na bini bogami imaju. Imaju zanimljive drumse u beatovima. Zabavno, sve u svemu. Hipnotički.

Kasnije u backstageu nam je Sonja, kuja koja misli da smo “prijatelji četnika”, objašnjavala kako smo zapravo bili loši, i kako su nas Bičarke prejebale, mada je očito nas znojila umjesto da gleda nastup Bičarki koji je još trajao. Zatim je prijetila kako će to sve napisat na RiV-u, ko da mi dajemo jeb, i ko da iko tamo daje jeb za to ša ona piše. Sjedim nasuprot nje, čak na jebenoj majici mi piše “ne dajem jeb”. Onda nam je objasnila sasvim novu i svježu teoriju o tome kako su Panoptik i Valar ista osoba. Nije ju ni razuvjerilo to ša sam ja upoznao obojicu osobno. Ma di bi ona meni vjerovala jebote?? Nebu cijelo vrijeme pokušava jest rižoto s plodovima mora, a ne može od njezinih sranja. Da mu nije djevojka uzela vilicu iz ruke, Vojko bi ju napao viljuškom!

Onda ovo ono, “Bičarkama bolje zvuče podloge uživo nego vama”. Pa glupa kujo, ko da ja ne čujem da njihov snare tako lijepo praska, jer ga je neko iskompresiro na lijepoj opremi u studiju. Dođi sjedni na za moj komp, na karticu Sound Blaster Audigy koju moš kupit za 200 kn, nemam ni jebene monitore za mixanje nego obične zvučnike kompjutorske. Dođi, sjedni za moj komp i umixaj neš bolje od mene, da te vidim glupa kujo ignorantna. Radim čuda s ovim sranjem, mamojebena čuda kujo!

MC (ovaj put DJ) Najmanji Pišo je najčudniji izbor za DJ-a priredbe ikad. Zbilja, te kombinacije pjesama, se mogu dogodit samo u njegovoj glavi. Nemoš vjerovat, al bilo je zabavno. Pogotovo kad je odvalio ono Pulp Fiction sranje, jebeni delirij. Bičarka Una se polakomila za mojim gadnim cigarama, i uništila mi je jednu, ono prelomila ju na 3 dijela, a zatim je spajala te dijelove da bi ju ipak popušila. Nije mi bilo jasno jel to namjerno učinila, kad mi lomi moje drage cigare, pa sam joj reko da znam da joj nisam drag, jer sam jedini od dječaka u stanju bit tolko bahat kolko je ona bahata. Na to je ona rekla da nije istina da joj nisam drag. Baš lijepo od nje. Aj dosta brte.