Ovaj trenutak ovdje, ovo je vrh

5

Naslonjen sam na zidić ispod krošnje velikog igličastog drveta nedaleko od autobusne stanice. Ljudi užurbano prolaze, oni koji čekaju, miču se pod stanicu i krošnje drveća, jer upravo je počela padati lagana kiša. Unatoč kiši, sunce i dalje sija na nas. Pomislim kako ovo ispunjava prirodne uvjete za stvaranje duge i bilo bi lijepo da se napokon pojavi. U tom trenutku ju spazim kako korača prema meni. Kasni 15 minuta i nisam zadovoljan. Obučena je upadljivo elegantno, a upadljivo tu znači da je koristila neke snažne boje u tom mamojebaču. Naglo je usporila svoj korak kad je spazila kako sam digao jednu obrvu kao znak svog negodovanja na njeno kašnjenje. U redu je, prijeđimo na posao. Iz svoje torbice vadi vrlo malen novčanik, jedan od onih koji izgledaju kao da služe samo za odlaganje kovanica. Iz njega vadi svežanj novčanica koji stavlja u moju ruku. Nehajno ga spremim u džep košulje i nastavim ju promatrati. Sada se ceri kao curetak i nevino se izvija predamnom okrećući lice lijevo-desno, kao da u mojim očima vidi svoj odraz u ogledalu, u kojemu želi provjeriti je li dovoljno dražesna. Ovaj trenutak ravno ovdje, ovo je vrh.