la france

vidio sam snijeg, ovakav i onakav. spuštao se na dasci po njemu. vidio sam ljude, mnogo ljudi, previše ljudi što se u isto vrijeme spuštaju prema tebi i oko tebe. djeca u rozim zimskim odijelima šta prošibaju pored na skijama ne osvrćući se. u takvim situacijama uvijek se sjetim poznate smoljanove rečenice – mrzim familije. vidio sam vozače busa koji nikad nisu igrali tetris. vidio sam gomilu francuskih riječi koje mi nisu ništa značile, npr. iznad trgovina je pisalo alimentacija. u čudu sam se čudio. vidio sam mnogo hrvata. dovoljno. neke hrvatice su imale dovoljno dobre pozadine. neke su imale i više nego dovoljno dobre pozadine. vidio sam pijane francuze kako na balkonu ne uspijevaju pjevat poznate američke pop pjesme jer ne poznaju riječi tog egzotičnog jezika. kupio sam prokleti tost za 3 ipo eura kojeg mi je francuska teta romske puti pokušavala stavit na komad kartona bez da ga dotakne rukama. dotakla ga je. ruke su joj izgledale hrapavo i šporko i vjerojatno tako izgledaju i kad su najčistije. pojeo sam ga pokušavajući ne mislit na njene ruke. mislio sam na ruke od rihanne. to nije previše pomoglo jer joj se sasvim dobro u spotu za diamonds vide gremlinski prsti. vidio sam filea s maramom oko glave kako drži u svakoj ruci po jedan kamen iz pustinje navajo i pokušava ubijedit zonija u nešto što ne piše na wikipediji. svaki put kad sam vidio djolu da jede, jeo je hrenovke. ne želim ni pomislit šta bi sigmund freud rekao na to. djole je krakato biće i nakon 20 sati vožnje u busu i sjedenja do njega, bolila su me koljena. NO HOMO. jedna od stvari koje sam čuo je ako gledaš dovoljno dugo sebe u oči u ogledalu faca ti se počinje mijenjat. još uvijek nisam spreman probat takvo što. u busu su na 4 sjedala sjedile 3 ženske i jedan lik. djelovalo je kao da se poznaju, al’ možda su bili samo jako susretljivi suputnici. lik je izgledao prestaro da bi se družio s njima. možda je bio mnogo stariji brat ili dosta dobro očuvan otac prvoj od njih, koja je sjedila do njega. možda. međutim, na povratku mu kćerke/sestre uopće nije bilo, na njenom mjestu je sjedila druga ženska njenih godina a stražnje dvije ženske su ostale iste i ponašale se isto, ponašale se kao da je sve normalno. htjedoh ih priupitat na nekoj od pumpnih stanica koja je priča s tim, al’ mi se nije dalo otvarat usta.
pola života provedeš na wc-u, pola na tonskim probama – fileo, 6.1.2013.