Dok sam se zezao na novu godinu, ovaj žohić je preminuo na podu moje kupaonice. Kako znam? Jer ga nije bilo kad sam odlazio, a kad sam se vratio evo njega kraj školjke izvaljen na leđa baca zadnje izdisaje. Ne znam zašto mu fali noga i pol, nisam ga dirao. Čini se da je novogodišnja zabava otišla van kontrole.
Ako se pitaš kako je prošao prvi splitski samostalni koncert dječaka u ponedjeljak u Quasimodu. Klub je bio pun, sranje je bilo grubo, a evo i Vojko je završio na sisi.
Nedjelja je, koncert je bio u petak. Bole me ruke i noge, još uvijek nemam glasa koji sam izgubio valjda jer sam se previše derao, mogu sad samo šaptati. Nadam se jebote da će mi se glas vratiti do četvrtka kad imamo nastup u Zagrebu, jer inače će bit zajebano.
Continue reading
Znači sjednem u menzu na ekonomiji jest hranu, nasuprot neke dvije debele studentice koje pričaju o trećoj koja ima novog momka svako malo, ali svakog odjebe nakon mjesec dana, jer nije “savršen”. Dio razgovora je išo nekako ovako.
– “Pa kako je Tomu ostavila? Pa on je visok, crn, dobar, sportaš. Kako to može?”
– “Kako može tražiti savršenog? Neće nikad nać nekog koji je savršen.”
– “Pa dobro šta je ostavila onog jednog, jer je pušio travu.”
– “Da, to shvaćam.”
– “Ali Tomu koji je lijep i pametan i sportaš?”
– “E ne znam.”
Kad sam završio s jelom, digo sam se i rekao, “Hvala djevojke, bilo je vrlo zanimljivo” i otišo ostavit pladanj tamo di se ostavljaju pladnjevi.
Znači ovo je već zbilja previše. Prije tjedan dana smo bili vani i već je zora svitala, i jedna djevojka nam je dala 200 kn da nastavimo pit, i drugi dan kad sam se probudio, mislio sam da sam izgubio naočale, ali nisam, pronašao sam ih u džepu jakne potrganih okvira. I aj dobro, ne znam kako se to dogodilo, al dao sam 48 kn za te nove iste socijalne okvire. I ša sam naučio iz toga? Očito ništa, jer evo gledam sad di su mi naočale i nema ih nigdje, a izašao sam u subotu s njima u džepu. Većine večeri se ne sjećam, probudio sam se u odjeći, sendvič je bio na podu i bio sam očito uzeo samo jedan griz prije nego sam zaspo. I nema mi naočala nigdje. Morat ću sad radit stakla iznova.
Vjerojatno se svakome ovo događa ko ima ICQ, al sad sam se vratio izvana i upalim ICQ i dočeka me 19 ludih rusa i ruskinja koji mi se zahvaljuju i viču da obožavaju Hrvatsku, ko da sam ja odigro jebenu utakmicu. Eto, a da smo izgubili, englezi mi se ne bi zahvaljivali. E rusi, braćo naša mila slavenska.
marina iz pjesme mi je poslala poruku sa slikom srca od oblaka, odgovorio sam joj porukom koju sam napisao guzicom. jesi li ikad probala istipkat poruku guzicom? sranje je nepredvidljivo.
eto ša je gore.
Statistički podaci pokazuju da u 4 godine, koliko živim u Splitu, nisam uspio s niti jednom djevojkom ući u bilo kakav oblik veze. Isti podaci navode da me je njih 5 obavještavalo preko sms-a, a i drugim komunikacijskim kanalima, o tako prijetećem kašnjenju njihovog menstrualnog ciklusa. Svakog puta, pa evo i danas, uslijedilo je razočarenje. Danas mi je falila samo jedna crta na testu. Ali jednog od ovih dana, kažem ti sine, jednog od ovih dana…
Par zanimljivih citata iz knjige koju sam upravo pročitao.
Istinita religija, koja je važna za sve ljude u svim vremenima i na svakom mjestu, morala bi biti vječna, sveopća i očigledna; nijedna, međutim, nema nijednog od ova tri obilježja. Sve su, prema tome, tri puta dokazane kao lažne.
Continue reading
Evo ša mi je Miki pričao neki dan, ša sam zaboravio, a možda se nikad nisam ni sjećao. Bile su maškare, on i ja spremni i obučeni i već pijani, silazimo niz haustor, i na dnu sretnemo jednog lika kojeg Miki zna. Stojimo tu kojih 5 minuta i pričamo s njim. Taman sam usred nekog objašnjavanja Mikiju, kad u kutu oka, lijevo od sebe, vidim da ovaj drugi lik skida nogu. Moja najprirodnija reakcija je bila, da se okrenem prema njemu, i s obje ruke uperene u njegovu prostetičku nogu vičem: “KOJI KURAC!?!? KAKO SI TO UČINIO?!? U ŠA SI SE TI MASKIRAO!?!?” Onda je nastala minuta neugodne šutnje za koju sam bio prepijan da bi mi bilo neugodno. Na kraju te minute, lik mi je odgovorio, “nemam nogu”.
