Svršimo zajedno
Bio sam u Zagrebu prošli tjedan na nekom niski-ključ sranju. U petak sam pio i izgubio košulju negdje. U nedjelju sam se vraćao nazad u Split u busu sjedeći do babe koja je švercala malog psa ispod jakne, tu i tamo sam ga uhvatio za šapu. No nisam sad tu da pričam o tim sranjima, nego u ostatku kolumne ću ti samo reć koju to točno rečenicu ne smiješ nikad reć novca gladnim kurvama.
Znači u srijedu sam bio u jednom klubu, Gjuro 2, i očajnički sam se pokušavao napit. Baš ono davao sam sve od sebe, ali svako piće koje sam ispio, djelovalo je minutu, i onda opet isto. Trijezan stojim i gledam previše našminkane kuje kako plešu na Edinu “Bombu”, dok uvjeravaju valjda same sebe da se oh ta pjesma uopće ne odnosi na njih.
Sretnem Olija koji se upravo spremao da preuzme svoje DJ dužnosti. Malo smo neš popričali i počastio me pićem, a kako smo stajali do šanka na kojem se, pazi sad ovo, prodaju jedino kokteli, ni vamo ni tamo i završim s koktelom nekakvim u ruci. Pito me Oli koji ću, reko sam mu – onaj s najviše alkohola. Bilo ga je puno, bio je crven s nekakvim komadićima leda posvud, ali posvjedočit ću, nije mi ni malo pomogao da se napijem, pa ću po slobodnoj procjeni uzet da nije imao dovoljno alkohola u sebi. Nisam to Oliju uzeo za zlo, jer on je dobar momak, i dobra namjera se uvijek broji.
Oli je otišo puštat, i tako sam ostao sam s tim crvenim čudom. Nisam jedan od onih slamka-ljudi, pa sam izbacio nekakve dvije slamke koje su se našle u tom neredu u čaši i počeo ispijat. Popijem gutljaj i nađe mi se komad leda u ustima. Ispljunem ga, pogodim sebe u ruku, a on se odbije od ruke i pogodi obližnju kuju u vrat. Znači lud je taj koktelski komad leda, sav je bio na nekom čarobni-metak-koji-je-izbušio-Kennedya sranju.
Ona se okrene onako u nekom poluprotestu i onda, jelte, ugleda mene. Onako neružan dječak, pristojno obučen, s velikim crvenim koktelom u ruci, koji po njenoj računici zasigurno nije izgledao jeftiniji od 40 kn. Njen poluprotest se pretvori u smješak, i onda mi kaže nešto bla bla ša su već takve kuje u stanju progurat kroz onu rupu na glavi.
Nato joj odgovorim, “..jebiga sad, ša da ti radim, nisam nikad u životu pio koktel.”
Eto, to je bila noćašnja lekcija. Do drugog puta bebe moje.