Limbo
Vrijeme je da slomim ovo dole vrlo jednostavno. Neko mora reć kroz ša su dječaci prolazili zadnja 2-3 mjeseca, jer sranje nije slatko. Zbilja bilo je svakakvih situacija, pucali smo po šavovima, neš nije bilo u redu. FRIKCIJA kmico, FRIKCIJA!
No zapravo sumnjam da bih ovo pisao uopće da ne mislim sada da sranje ide nabolje. Zašto? Jer smo počeli opet radit pjesme. Činjenica jest da smo najavili da ćemo izbacit neke pjesme preko ljeta, no nismo to uspjeli učinit. Zašto? Evo ovako je to bilo.
Uzrok svega se može nać još u tome da je mene zgazio auto. Da se to nije dogodilo, ja ne bi dobio neke pare od odštete. Da nisam dobio pare, ne bi uzimao novu audio opremu. Ne bi čekali mjesec dana da oprema dođe u hrvatsku i u ovaj mali grad. Ne bi se jebao 2 mjeseca s tim da mi ta oprema proradi. Ne bi pauzirao snimanje pjesama čekajući da ih snimimo na novu opremu. Ne bismo sada imali nikakvih problema.
Nevjerojatno je koliko je takva neka stvar u stanju frustrirati čovjeka. Mislim, potrošio sam više od pola odštete na jebenu audio opremu da možemo radit zbilja zvučno kvalitetne demo pjesme, i onda ovo pa ono, sranje šumi. Šumi pička mu materina, odem u studio, testiram karticu, kartica radi. Samo ša sam ja tu u Pujanke projektima, podstanar u nekakvoj kući koja se najblažim riječima može opisat kao divlja gradnja i očito su instalacije pun kurac sjebane i ne bi vjerovao, al zbog loše struje, meni oprema šumi i mogu se jebat s tim. Ne možemo snimat na novu karticu i majk. Bacio pare u vjetar.
Tako sam dva mjeseca odgađao snimanje novih stvari, jer svako malo čekam čekam rješenje problema. Pa ovo pa ono. Nikako da snimamo neš, a mi kad ne snimamo, očito, sranje postaje napeto. Nije da smo ikad izbacivali puno pjesama, niti ih radimo puno u nekoj kvantiteti, al svaka nova pjesma nam je novi projekt kojem se posvetimo puno (osim onih koje snimimo u jedan dan) i to je to sranje, radimo to, zabavno je. Bez toga, svo to čekanje, ko da gubiš tlo pod nogama, napeto je sve, čekanje je užasna stvar. Mislim, pogotovo sam ja živčan pun kurac jer mi stalno visi nad glavom to da sam bacio sve te pare u ništa, i depresivan sam, i nit se više družim s djevojkama, odgurnuo sam ih sve, zatvorio sam se u sobu i radio za fax, radio taj dvd između ostalog, i ne mogu prestat mislit na opremu tu i sranje, nemam volje za ništa. Prošlo ljeto smo zbilja puno bengali svi skupa, ovo ljeto, osim par puta, ništa.
Tako da nije mi preostalo ništa drugo, nego da kažem, zajebi opremu, ajmo snimat dalje. I ove pjesme dosad su dobro zvučale, nije to neka velika katstrofa, ali zbilja sam htio da to dignemo na najviše demo razinu iznad koje dalje nema. Evo čekam da mi stignu neki kablovi koje sam naručio, da bar mogu priključit monitore nove, možda će oni radit, jebeni su, ako već ne možemo snimat na novo sranje, možda bar mogu mixat na novom sranju. Tako da, snimamo dalje, i zapravo brzina kojom ćemo izbacivat nove pjesme zapravo ovisi samo o tome kolko ću ih brzo mixat. Baš mi je pao kamen s duše s tim ša ćemo opet snimat. Jedva čekam. Postoje još neke šanse i putovi kojima mogu krenut da mi oprema proradi kako spada, al to je sve previše neizvjesno da bismo još čekali zbog toga. Isfrustrirali smo se svi ovim, iskalit ćemo se u nekim potencijalno sjebanim pjesmama. Al biće svačega.
Između ostaloga, znam da sam obećao svima da će ovaj tjedan dobit dvd, al razvila se situacija u jednom drugom smjeru pa čekam da vidim kako će to ispast. Gotov je dvd, baš gotov, još od prošlog vikenda, al neki ljudi su nam ponudili da se pobrinu za proizvodnju dvd-a, s nekim coverom i to, distribuciju i sve ostalo s čim se mi zbilja ne želimo jebat. Sjeli smo jednu večer na pivu i popričali o tome. Zbilja nam nije u interesu nikakvom gubit vrijeme na jebanje s poštom, mi smo tu da stvaramo, i možemo se bavit time umjesto da gubimo vrijeme na ta administrativna sranja. Eto i sad čekamo njih da nam pošalju detalje da vidimo dal ćemo se uspjet dogovorit oko toga. Opet čekanje. Ako se ne uspijemo dogovorit, učinit ćemo ša moramo učint i sve nastavljamo dalje po planu. Tako da, strpi se malo, dvd je vrijedan toga.
Bilo se dogodilo i par pozitivnih stvari za vrijeme ovog čekanja. Malo kad staneš, onda te sve sustigne, bilo je dobro, počeli smo dobivat rekvizite iz neočekivanih smjerova. Od poznatijih kolega, čak i iz industrije. Sranje bruji ispod površine, ko zna ša će se još dogodit. Zbilja bih volio da više nastupamo. To je zapravo sve ša mislim da sam trebao tu napisat da se zna. Mislim da ćemo večeras lagano bengat i pričat o novim pjesmama.