hajduk dinamo

prije par dana kunja mi je reka da će možda doputovat danas na utakmicu zajedno s nekim bad blue boysima s faxa. ne znam još jeli to i napravio, postoje velike šanse da je to samo jedna od njegovih laži. ali nije bitno. mnogo me zainteresirala sama ta ideja kunjinog dolaska s boysima na utakmicu. nisam pitao za koga bi navijao, ali nema baš smisla vozit se u kombiju/busu s boysima i onda otić na sjever navijat.
sjećam se kad smo prije 2 godine u zagrebu išli gledat utakmicu(tako se sve posloži da za vrijeme svakog mog boravka igraju dinamo-hajduk ili zagreb-hajduk) u stan od nekih prijatelja i kunja je u tramvaju ispod otkopčane jakete nosija šal od hajduka.

i onda promislim malo i shvatim da bi kunja ovim svojim potezom učinio nešto što ja želim učiniti već jako dugo a to je poslati jedno veliko JEBITE SE ovoj ligi sporta koji je u mnogočemu sličan nogometu i samoj kulturi navijanja koja je u ovom dijelu svijeta poprimila neke nakaradne oblike. kako uopće ljudi koji su spremni razbit nekom kriglu o glavu samo zato jer imaju različit naglasak ili gledaju drugih 11 ljudi kako trče po travi uspijevaju koristit tako gay riječ kao što je koreografija?

zadnje vrijeme predvodnici navijačkih skupina stalno spominju nekakve koreografije. ne zamislite li automatski jednu tribinu punu znojnih ćelavih navijača bez majica i zubi kako plešu u određenoj formaciji, rade piruete i smješkaju se onako, hipnotizirano.

e dobro, i sad napokon dogodi se jedan derbi bez nekih većih navijačkih excesa al se zato ona skupina manekena, retaja i mamlaza koje neki zbunjeni ljudi nazivaju sportašima potrudi da mi zgadi život. a ja volim život. i ne shvaćam koji je to točno sport na koji sam maloprije potrošija 2 sata života. ti igrači ne bi prepoznali igru ni da gledaju big brother u kojem sudjeluju samo zondo i 7 napaljenih groopie kuja. način na koji se ti igrači besramno valjaju nakon nepostojećih faulova tjera me da pomislim da oni nisu svjesni da postoje kamere koje prenose njihove kretenarije u svaki dom u hrvatskoj. mora da nitko od njih nema televiziju. vjerojatno misle da televizije postoje samo u kladionicama u kojima se rastrježnjuju od sinoćnjih cajki i razbijanja čaša po konobama. ponekad mi izgleda da ti igrači izlaze na teren samo da bi se dobro izderali na suca i tako izbacili frustracije jer su saznali da im je curu manekenku koja ima manji kvocijent inteligencije od broja svojih godina jebalo pola suigrača dok su oni sami poslije treninga pokušavali jebat neku manekenku koja za par godina možda bude punoljetna.

da barem postoji neki sudac koji je financijski i politički moćniji od ljudi u upravi hajduka i dinama. jer kako da sudac dovede u red utakmicu kad zna da – ako podijeli previše kartona ili pak ove koje podijeli ne rasporedi ravnomjerno – za njega neće više bit šanse da opet sudi hrvatski derbi. a vjerojatno je para u derbiju dosta dobra.

znači ti odrasli ljudi trče po travi, tuku se s ostalim odraslim ljudima, i kad nekog od njih udru, a ovaj drugi, također odrasli čovjek padne kao da ga je pogodija zalutali metak iz lore (za vas koji ne znate, poljudski stadion je kojih 50-ak metara od lore) protestiraju kod sudca mašući rukama, čupajući se za kosu i kuneći se na svoju mrtvu mater da ga nisu ni takli. a znaju da nikad dosad u njihovom životu nije prominija svoju odluku nakon njihovog protestiranja. a sve se vidi na kameri. gledaš i ne znaš dal da mu daš oskara ili zlatnog medvida.

stvarno, malo je stvari na ovom svijetu jadnije od hrvatske nogometne lige i kriminalaca, licemjera, prevaranata i prevarenih koji sudjeluju u njenom funkcioniranju i postojanju u ovakvom obliku kakav jest. i svi su ili slijepi ili rezignirani i svima je to zadovoljavajuća razina zabave, sporta, hobija, zanimanja i ljudskog djelovanja. izgleda da su ovom trenutku jedino dječaci sposobni donijet stvari ispred tebe, u tvoju kuću, na tvoj monitor, u tvoj mozak i prikazat ih u svijetlu u kakvom one stvarno jesu.

kad sam u 88. minuti izaša na balkon isprid kuće su mi bili ovi neki stariji likovi iz spinuta od kojih je jedan, božo bojnik ga zovu, inače veteran domovinskog rata, imao na sebi dres od crvene zvezde i pjevao nešto tipa: bla bla dinamo šampion bla bla… taj lik ima više zdravog razuma od 80% ljudi koji sudjeluju u ovom cirkusu. on me i inspirirao na pisanje ovih pizdarija ovdi.

p.s.: ovo je sve fristajl i napisano je odmah nakon utakmice jer znam da ako ostavim za ujutro vjerojatno ne bi ni napisa ništa budući da ovaj text i tako neće promijenit ništa. al za sve vas koji ste došli do kraja texta znajte da živim u spinutu, 100 metara od stadiona i da upravo u ovom trenutku slušam pandurske sirene i da sam svaki vikend primoran slušat navijačke pjesme i žao mi je ako šta od ovoga vrijeđa vaše osjećaje, ali vi dopuštate da vaši ”idoli” rade budale od vas.