mostarlife.com intervju – Dječaci za Mostarlife: Pamtim nebitne priče o tome na čijoj sam strani grada

Razgovarali smo s hip hop bendom Dječaci iz Splita. Članovi benda su Vojko Vrućina, Ivo Sivo i Zondo koji je odgovarao na naša pitanja i za Mostarlife bez dlake na jeziku govorio o svom doživljaju Mostara, glazbi i stvarnosti u kojoj živimo.

– Kakve uspomene nosite iz Mostara? Biste li opet došli? Je li vam se sviđa naš grad?

• Iz Mostara nosim uspomene o polupraznim klubovima, zgodnoj curi koja je radila u pekari i meni potpuno nebitnim pričama o tome na čijoj sam strani grada.
  
  – Jeste li upoznati sa teškom situacijom u kojoj je Mostar i podjelama koje su kod mnogih još aktualne u gradu. Kako gledate na to?

• Upoznat sam samo sa činjenicom da je grad podjeljen na dva dijela, meni je to tragično glupo, ništa drugo. Kao što mi je najtužnije svaki put kad dođemo u BiH čuti da se na tv-u i radiu spominje rat, nema pola sata programa tamo bez rata. Ovce su tu da se dijele i slijede ideologije, da bi ljudi koji ih dijele mogli vladati i živjeti na račun njih. Trebat će još neko vrijeme da ljudima dođe do glava da shvate kako je cijeli rat bio izrežiran i orkestriran da bi se Jugoslavija podjelila i pokralo društveno bogatstvo koje je za vrijeme rata ubrzano privatizirano i postalo imovina odabranih ljudi. To su ljudi i vođe u koje se ovce kunu i dan danas, a njih boli kurac za vas ovce, oni su na račun nacionalizma pokrali sve što je bilo naše i usput uništili sve što se gradilo 40 godina, svu industriju, jer im je bilo lakše uništiti i rasprodati nego stvarati nešto novo. Pokrali su nas, podjelili, pustili koljače kojih ima u svakom narodu da kolju nekažnjeno, prodali sve naše zapadu za sitne pare i sad nam je sudbina da budemo robovi ostatku naprednije Europe. Plaćat ćemo imaginarne cifre i dugove u koje su nas političari uvukli sa vrlo realnom imovinom i prirodnim bogatstvima. to je pozadina mržnje, a ovce umjesto da mrze političare i vođe, one se mrze međusobno na račun glupih umjetnih pojmova poput nacije i vjere, pojmova u koje se rodiš, koje ti nametnu i koje nemaju nikakve veze sa kvalitetom čovjeka niti njegovim mogućnostima. čovjek nije ono u čemu se rodio, čovjek je ono što sam stvori od sebe.
  
  Općenito tužno je to na temelju čega nas razjedinjuju. na temelju nacije? Više genetske varijacije ima u dvije podvrste čimpanzi nego u cijelom ljudskom rodu i svim rasama. Koliko god nam se činilo da razlike postoje i koliko nam ih god nametali, te razlike su minijaturne, 99% gena svakog ljudskog bića na planeti su identični. o vjeri, iliti utješnim bajkama za odrasle koji nisu uspjeli početi razmišljati sami za sebe nakon religijskog ispiranja mozga u djetinjstvu neću ni počinjat.

Dok svi na planeti ne shvatimo da smo jedno i da su nam jedini neprijatelji oni koji vladaju nama, protiv kojih možemo samo zajedno, nema nam budućnosti nego da budemo brojevi, potrošači, beznačajni robovi koji žive u iluziji slobode i troše svoje živote u vjetar, u ništa.

– Jeste li Vi stvarno hip-hoperi ili imate zaseban naziv za vaš glazbeni izričaj i kako biste ga opisali? Mislim, nešto tipa kao što se TBF-ov glazbeni pravac svojedobno nazivao ping-pongom.

• Mi smo reperi, jer nam je primarna forma glazbenog izražavanja repanje.
  
  – Dugo vremena je hrvatski hip-hop bio stereotipno podijeljen na zagrebačku Blackout školu hip-hopa, koja je forsirala američku / crnačku furku, i s druge strane splitski TBF koji je povremeno zastranjivao u nostalgiju i patetiku… I onda tu upadate vi, također iz Splita, ali sa brutalno iskrenim tekstovima (zadnji album simboličnog naziva “Istina”) – gdje vi tu vidite sami sebe, koja od ovih furki je više utjecala na vas, kako ih ocjenjujete iz sadašnje perspektive i kome ste bliži?

• Blackout je bio zagrebačka interpretacija hip hopa, kao što su i TBF dali svoju interpretaciju, a mi dajemo svoju. Upoznati smo jako dobro sa radom svih repera naših prethodnika na ovim prostorima, ali od prvih naših pjesama prije 13 godina bilo je jasno da radimo svoju verziju repa. ovdašnji prethodnici su nam bili poticaj i inspiracija da započnemo, ali slušali smo uvijek puno previše različite glazbe i američkog repa, da bi nam trebali lokalni utjecaji za razvitak.

Nemam potrebu ocjenjivat njihov rad, s obje strane je došlo genijalnih pjesama. TBF nikada nisu bili dio “scene” i zagrebački reperi su ih uglavnom ignorirali, isto se događalo i nama cijelo vrijeme, a događa se i dalje mada nas je u ovoj fazi malo teže ignorirati. što se TBF-a tiče, od samih naših početaka naišli smo na odobravanje s njihove strane, družili smo se, omogućili su nam par ranijih predgrupa koncerata, znači pomogli su nam i više nego što se itko od nas usudio tražiti, ali glazbeno rad nam nema puno dodirnih točaka, osim što repamo i imamo 3 repera u bendu.