October, 2006

zdravo, mirko, prijatelju. danas je 31.10.2006. i utorak je. sunčano je i povjetarac lagani miče lišće lijevo-desno, al da njega nema, ova stabla naša, izgledala bi ki naslikana. mislim, ne znam, ja ih odavde ne mogu vidit, ali pretpostavljam. odavdi se ne vidi ništa. ja sam ti u rupi. pišem ti ovo neudobno zgrčen na dnu jame i to na onom dijelu koji još nije onečišćen od vršenja nužde. na ovom mjestu ističem da boravak u jami nije bio moja ideja, već sam upao u nju pukin slučajem, kad je vranac moj zgazio ogromnog zeleno-smeđeg skakavca od čije se neuobičajene veličine prestrašio pa se propeo i odgalopirao vukući za sobom čitavu kočiju (istu onu šta nam je prababa marija ostavila nakon šta je umrla od sifilisa, istu onu, dobri moj mirko) a ja sam u trenutku nesretnom izgubio kočiju pod nogama, u zraku se posprdnuo i otkotrljao u ovaj ogromni jarak.
Continue reading →

evo spojim se na net i vidim da me zondo pretekao pišući o gotovo identičnoj temi. čudno nešto. uglavnom, prekjučer u gradu oko 9 sati navečer naiđem na žensku iz razreda iz srednje koja je prošle ili preprošle godine bila druga ili treća pratilja na izboru za miss universe ili hrvatske ili bilo čega drugog, ne znam, ne pratim te gluposti, i ona mi reče da je umorna jer se digla u 6 uri ujutro i jedva stoji na nogama jer nije oka sklopila. ja kažem da nisam umoran jer sam popodne odspavao i ona na to odgovori sa: je, i ja sam spavala dvi ure popodne. e sad.. to je ipak next level gluposti. laprdam, dakle jesam.

O kako volim te besmislene neobavezne razgovore u menzi, to ćaskanje, ma ne samo u menzi, svugdje jebote. Čemu tolka ljudska potreba za glasanjem? Nisam siguran ima li ikakve razlike između toga i glasanja životinja. Ovu konverzaciju koju ću sad navest su mogli i odroktat ko svinje pa bi bio isti komad govna. Pazi sad, i ozbiljno, to je sve, nije bilo nastavka razgovora iza toga.

Subjekt 1 (uzima komad kolača):
– Šta ću kad volim slatko

Subjekt 2:
– Pomalo

Onda se spremi za to da jednom u toku njihovog djetinjstva doživiš da ona povraćaju na vrlo javnom mjestu, po ljudima, njihovim stvarima i svim objektima u krugu od dva metra. To je zakon brojeva, u prvih 13 godina života, mora se dogodit bar jednom. Neće ti tad valjda bit neugodno? Evo vidiš, majka koju sam danas vidio u toj situaciji se ponijela najbolje kako je mogla. Ignorirala je dvije mlade zgrožene djevojke po kojima je njen sin povratio i samo je pitala sinčića “pa kako se osjeća, pa zašto joj nije rekao prije?” Prije čega? Prije nego je ušo s njom u jebeni autobus.
Continue reading →

Marko Andesilić pročitao je ovo negdje i napisao negdje drugdje:

bili glup i gluv
gluv pita glupog “kolko je 4+4”
glupi kaze “10”
gluv kaze “na kurcu te nosam”

Vrijeme je da slomim ovo dole vrlo jednostavno. Neko mora reć kroz ša su dječaci prolazili zadnja 2-3 mjeseca, jer sranje nije slatko. Zbilja bilo je svakakvih situacija, pucali smo po šavovima, neš nije bilo u redu. FRIKCIJA kmico, FRIKCIJA!
Continue reading →

Continue reading →

prije par dana kunja mi je reka da će možda doputovat danas na utakmicu zajedno s nekim bad blue boysima s faxa. ne znam još jeli to i napravio, postoje velike šanse da je to samo jedna od njegovih laži. ali nije bitno. mnogo me zainteresirala sama ta ideja kunjinog dolaska s boysima na utakmicu. nisam pitao za koga bi navijao, ali nema baš smisla vozit se u kombiju/busu s boysima i onda otić na sjever navijat.
sjećam se kad smo prije 2 godine u zagrebu išli gledat utakmicu(tako se sve posloži da za vrijeme svakog mog boravka igraju dinamo-hajduk ili zagreb-hajduk) u stan od nekih prijatelja i kunja je u tramvaju ispod otkopčane jakete nosija šal od hajduka.
Continue reading →