sveti gral

3

krv mi curi iz nosa. često. vjerojatno češće nego što ženama u posjet navraća krvava marija.
skoro svaka osoba u mom dosadašnjem životu (iliti VOŽNJI po velikom bill hicksu) sugerirala mi je u takvim trenutcima da nagnem glavu u nazad. sumnjam da je itko od njih imao pojma o čemu priča, doduše. sumnjam da je itko od njih osjetio kako je to kad ti se vlastita krv slijeva niz grlo u želudac. i nije toliko stvar u okusu krvi, okus ni ne osjećaš, koliko u samoj metafori, ideji da jedeš sam sebe, da se hraniš samim sobom.