Solidan san

0

Hodam. S desne strane mi je šuma, s lijeve su strme litice iza kojih se proteže more. Prema meni dolazi četvero ljudi. Dva tipa, i dvije mlade lijepe sestre. Nakon kratke borbe i potjere, ubijam dva tipa. Sa sestrama odem u njihovu kuću.

Starija sestra me iz nekog razloga ostavlja samog u sobi s mlađom i ljepšom sestrom. Malo se zajebavamo, a onda ja podignem nož od nekud. Ubodem ju jednom u prsa. Ona se malo ljuti i objašnjava mi da to nije ugodno. Probam još jednom, gurnem ruku prema njenim prsima. Oštrica polako prodre u nju. Čudan osjećaj. Ona se brani rukama. Ubodem ju još jednom.

Nakon toga oboje shvatimo da ona neće još dugo poživjeti. Složimo se da bi bilo dobro da još jednom okusi sex prije smrti. Ona legne na krevet. Skinem joj hlače i raširim noge. Prodrem u nju. Čudan osjećaj. Nakon nekog vremena prestanemo. Njezina sestra uđe u sobu. Svi se ponašaju skroz normalno, jedino mi se mlađa sestra smijulji, kao da će odati starijoj sestri da sam ju izbo nožem. Ne znam zašto ju nisam dovršio, ne znam zašto nisam sredio i stariju sestru.

Izašao sam iz sobe i iz kuće. Dok sam izlazio iz kuće, uhvatio me je čudan osjećaj. Osjećao sam da mi je život gotov. Ona će sigurno umrijeti. Zaklao sam 3 osobe. Sigurno će me naći, i provest ću ostatak života u zatvoru.

Odlučio sam ipak pokušati živjeti na slobodi dokle god mogu. Sakrivao sam se po najčudnijim mračnim kutevima grada. Čuo sam dječaka koji koji prodaje novine kako viče “TROJE UBIJENO!”. Nije spominjao je li policija ima sumnjivca.

Što sam se dulje sakrivao po tim mračnim mjestima, to su mi se više oči otvarale, to sam više vidio. U mraku su se pojavljivala lica, drugi ljudi su se isto sakrivali tu. Sve više lica je izranjalo iz sjena. Nisam jedini. Nisam sam. Ima nas mnogo.