o hladnoj ulici

27.05
2010

postoje ti posebni trenuci koji vam uzgmižu uz leđnu moždinu i rasprsnu se u mozgu kao vatromet (onaj šta izgleda poput kao maslačka).
prekjučer; na putu od banke do fotokopirnice skrenem u uličicu za koju se ispostavi da je poseban eko sustav, habitat izoliran od ostatka svijeta.
upržilo je vruće jutro u gradu, ali u tom prolazu (koji je u potpunosti u hladu) bilo je barem 10 stupnjeva niže od ostatka splita. jedine dvije osobe u toj ulici imale su svijetlo plave oči. hladne svijetlo plave oči.
naravno da se sve odvijalo usporeno, vrijeme jednostavno voli gmizat sporije u takvim, posebnim trenucima. promatrali su me svojim hladnim očima dok sam prolazija, vjerojatno me smatrajući uljezom poradi mojih očiju – očiju boje govna. bilo je to najdužih 10 sekundi u mom životu, jedva sam se živ izvuka.
likovi su definitivno bili na nekom rutger hauer sranju.
definitivno.

Još sranja:

zenza koji kurac s tim msn-om

kako je moguće da gelovi za tuširanje s dodatkom mentola nisu nimalo komplementarni s ljudskim jajima? tuširaš se, zamisliš se, gel ti par trenutaka predugo ostane na jajima i imaš osjećaj da ti je između nogu frižider koji ispušta radioaktivnu...

o fix idejama

budući da su tetovaže jedna od nepotrebnijih stvari u životu, logika nalaže da bi i samo pisanje o njima bilo nepotrebno na kvadrat. ono što bi definitivno bilo nepotrebno na treću spada u kategoriju najnepotrebnijih tetovaža ikad. znači; koliko bi...

fenomen hrvatskog sporta

goran ivanišević, dražen petrović, kostelići, toni kukoč, dino rađa, giriček, šuker, boban, prosinečki, blanka vlašić, draganja, ljubičić, ančić, ivano balić, mirko filipović… sigurno ste se dosad već zapitali kako je moguće da zemlja od 4 miljuna ljudi (veličine jednog brooklyna...