1. priča je ta da je postalo neizvedivo upalit radio i čut muziku. lokalni smarači političari angažirali su timove marketinških smarača da zajedno sa urednicima i vlasnicima smaračkih radio postaja udruženim smaračkim snagama maksimalno smaraju svakog ko naivno i nevino upali radio. bezvezne pjesmice kao reklame za licemjerne karijeriste i megalomane.
2. priča odnosi se na bijednu bijedu koju mi zamp ostavlja u poštanskom sandučiću. prvo je ta bijeda imala oblik obračuna autorskih honorara, da bi se nedavno pretvorila u obavijest u kojoj se preporučuje nenastupanje na predizbornim skupovima stranaka koje su odobrile plan za spas turizma (po kojem se moja bijedna bijeda smanjuje za 50%). posljednja obavijest je stigla prije par dana i u njoj se ipak ostavlja svakom članu hrvatskog društva skladatelja da po vlastitoj savjesti procjeni želi li nastupati.
3. priča dotiče se prijašnje dvije i upliće sa sobom i dječake u sav taj kupus. naime, jedna politička opcija na ovim lokalnim izborima zatražila je našu pomoć u vidu pjesme za kampanju, pokušavajući i nas uvuć u tu besprizornu lakrdiju (u koju se, manje-više, svi izbori na svijetu pretvore).
iskreno vaši, dječaci, nisu čak ni imali ništa protiv sudjelovanja u ismijavanju razvoja evolucije, međutim izgleda da su se pregovori zaustavili u točki u kojoj sam tražio 1 000 000 kn za pjesmu.
znači ako ste zainteresirani za naše usluge, mi smo savršeno sposobni dostavit vam vrhunsku pjesmu za naknadu od 1 000 000 kuna. ukoliko požurite, naravno. jer ako to bude nakon našeg drugog albuma, i ako taj album bude dobar ko i prvi, bojim se da će cijena skočit na 2 000 000 kuna.
DDD
