johnny 7

crte svjetla između škura su joj otvorile oči. zijevajući se okrenula i s druge strane kreveta ugledala njegova leđa. nogama je pronašla papuče pod krevetom, odvukla se u wc i zatvorila vrata za sobom. za dvije minute, iza zatvorenih vrata je zagrgljao zvuk vodokotlića. vratila se u sobu i umjesto muža pronašla gomilu kovanica u istom spavaćem položaju. par trenutaka je tako stajala bez riječi dok nije vrisnula svim vratnim žilama. glas joj se naglo produbio u životinjski urlik i glava joj je eksplodirala u hrpu kovanica.

tog jutra, cijeli svijet se promjenio. glasna peškaruša je prestala vikati kad joj se stol pun ribe pretvorio u stol pun kovanica od dvije kune. ulični gitarist je prestao svirati kad su mu odletjeli svi slavuji iz šešira. djeca u zološkom vrtu su se rasplakala kad se stari medvjed u kavezu razdvojio u fran krstu frankopana i petra zrinskog u zelenim uniformama.

na pedesetom katu microsoftovog nebodera, najviši čelnici tvrtke su održavali sastanak dok billa nije zadesila strašna glavobolja. odložio je naočale na stol i trljao si oči. kad ga je financijski konzultant upitao jeli sve u redu, bill je jedva otvorio oči i odvratio mu krvavi, luđački pogled, ustao i urlajući iskočio kroz staklo. dok je padao pedeset katova, iza njega su lepršali milijuni novčanica, kao što iza padajućeg kometa leprša rep vatre. kada je dotakao zemlju, eksplodirao je u atomsku gljivu od kovanica.

ogromni oblak kovanica se počeo uvijati kao roj pčela i krenuo prema ostatku grada. iz najgušće točke gdje je brzi oblak kovanica dodirivao zemlju, nebrojeno banova jelačića je izjahavalo prema naprijed sa uzdignutim sabljama. neke kovanice su se formirale u velikog marka marulića koji je namršten letio zgrčenih šaka a umjesto očiju imao je jezive reflektore.

svijet je potresla nezabilježena panika. svaki tv-kanal je otkazao a umjesto tv smetnja po ekranima su se vrzmale svakakve kovanice. ljudi su vikali i bježali po ulicama, ne znajući od čega bježe niti kamo da bježe. obitelji su ubrzano upadale u svoja auta, ključevi su se okretali u ludilu, ali nakon samo par metara vožnje auta bi se raspala u kovanice.

kuće su pucale u novac. novčanice su divljale u jatima. stari ribar je prestao veslati kada je shvatio da mu je čamac zapeo u moru kovanica. nepregledna masa ljudi je izašla na ulice i, neznajući šta drugo da rade, odali su se strašnom urlikanju. ali na trenutak je nestalo svakog zvuka. u jezi su jedni drugima gledali otvorena usta ali nisu čuli ništa. i tada, odjednom, prolomio se zastrašujući zvuk slamanja stakla i nebo nad njima se rasprslo u kišu kovanica.

do ponoći, cijeli svijet se raspao u novac. ogromna kugla kovanica se vrtila oko svoje osi, sve brže i brže dok se nije zgusnula u jednu jedinu novčanicu veličine kontinenta, jednu nezamislivu, blještavu novčanicu na kojoj se smješkao lik wolfganga amadeusa mozarta.

to je bila novčanica kojom se mogao kupiti cijeli svijet. ne zna se koliko je tako stajala blješteći nasred svemira dok nije eksplodirala u bezbroj lipa.