exit kolumna

2

tako ti je to jebiga. na kraju je ispalo da te ovo rap govno ipak može odvest negdje. naprimjer, na besplatnu ekskurziju u srbiju, gdje upoznaš hrpu krasnih ljudi i fanovi ti oće platit pivu i kmice te intervjuiraju i svi tipovi flashy sranja. i sve to na račun nekih apsurdnih pjesama koje imaju imena tipa dan d za pande ili stričeva kobasica. btw, prije ove kolumne šta će vjerojatno bit preopsežna, trebam još napomenuti da je drugi u zadnji tren otkazao put zbog ispita, tako da smo sa plaćenim putnim troškovima ostali u povećem plusu.

prvi dan u srbiji smo proveli u beogradu, gdje nas je na kolodvoru dočekao timbe, kojega svi znate iz bad copya. s nama je iz vlaka izašao i momak koji se odaziva na ime asthmaflow, njega smo skupili iza granice u šidu. šetajući beogradskim ulicama, nije nam moglo ne upasti u oko koliko su sve zgrade crne, čađave i zanemarene, a u isto vrijeme na neki način privlačne i egzotične sa svojim neobičnim pravoslavnim krovovima i prozorima. neki neboderi, usred živoga centra beograda, bili su urušeni i crni na nekom fallout sranju kao da su jučer bili bombardirani.

timbe nas je odveo na neku gerilsku studentsku radio postaju gdje smo dali kratki, prilično glupi intervju nekom krvavo-okom DJ-u čijeg se imena nemogu sjetiti. kat ispod te radio postaje bio je bad copy studio koji je iznutra također izgledao kao da je jučer bombardiran. 3 metra kvadratna, prljave čarape, prazne boce vina, išarani zidovi, zgužvane jakete i gaće po podu, zgužvani papiri sa tekstovima. i usred tog kaosa, sjedio je neki bradati lik bez majce i sa luđačkim izrazom lica čandrkao neke melodije na električnoj gitari. bio je to vikler sky, također član bad copya. poslušali smo njihov nadolazeći album i neke snimke s njegovog novog solo albuma. jedino šta mogu reć je da su još na tom 3 metra kvadratna prljave čarape sranju šta ih je proslavilo.

odvezli smo se taksijem do koljevke momka koji se odaziva na ime maha, jednog od glavnih moderatora pokojne radivizije. otvorili smo pils i gledali francusku-portugal, sa srpskim komentatorima koji nisu govno prema našim. osim mahe i asthme, u kući je bila ostala ekipa koju poznajemo sa interneta, moram ih sve name-dropati: riža, matragshot, milica, easst, nina i još neki meni nepoznati likovi šta su sumnjičavo virili iz kuhinje. naknadno se pojavio neki momak pod imenom puniz i upoznao se s nama, budući da smo mu bili jedini nepoznati u stanu. “vojko, marin i danijel”. poslje smo ga načuli kako nekome govori da jedva čeka vidjeti dječake, da će samo radi njih na exit. taj neko mu je ukazao na to da smo mi dječaci pa se morao ponovo upoznati s nama, ovaj put dajući nam lude rekvizite. “nebu, rađa i sinom”. mora da nas nije prepoznao sjebane u čarapama na kauču.

odjednom, sjebani smo se pojavili na nekoj prepunoj riječnoj splavi gdje se puštala luda monstruozna dramčina. vjeruj hypeu, žene su stvarno krasne u beogradu. plus ne samo to, nego i kad ti njih pogledaš u oči, one će ti uzvratit istim pogledom, za razliku od ovih naših splitskih drvenih marija koje se drže kao da im govno ne smrdi. a šta se tiče party-a, bio je prelud, neonska plava svjetla i muzika na minimum 160 bpm-a….da ovakvih sranja ima u splitu, niko se nebi išao nigdje drugdje i smrdljive ohare i hey joei bi izgorili u zasluženoj besparici. bengali smo do 5 ujutro, vratili smo se doma i zaspali slušajući gangsta hitove cam’rona i lil waynea.

“damn these rookie mc’s, UH, smells like pussy to MEE…”

do novog sada smo stigli za sat vremena u autu lazara, mahinog brata. odsjeli smo na gornjem katu kuće momka pod imenom trunks, u luksuznoj koljevci negdje u klisi, novosadskom predgrađu gdje muhe smaraju i zrak smrdi na balegu. danje svjetlo smo potrošili na pro evolution soccer 5 koji je, bez rasprave, najbolja simulacija nogometa ikad. tu i tamo smo ubacili i def jam vendettu, koja je malo smarala, dijelom i zbog toga šta je zondo kao pička sa redmanom stalno bježao oko ringa. trunks je naručio bureke sa sirom, mesom i picom…neznam lave, srbima je valjda pica u bureku normalna ali nas je samo pogled na pržene gljive tjerao na povraćanje.

prelazeći pretrpani most preko neke rijeke, pred nama se uzdizala i bučila velika exit tvrđava na nekom dramatičnom sranju i ispočetka me ta velika, nezamisliva masa ljudi uznemiravala. osiguranje je bilo neočekivano rigorozno, rađa skoro nije dobio akreditaciju jer je zaboravio osobnu. dobili smo neke exit-performer trake oko ruku i exit-performer iskaznice oko vratova, čime smo mogli svih 4 dana ulazit u svaki backstage osim maina. odmah smo se probili kroz gužvu do rap stagea, koji nam je slijedećih 4 dana, iako se pokazao kao jedan od govnastijih stageova, postao nekakva baza u ogromnoj i nepreglednoj državi exita.

tamo smo se sreli sa ac3piom i ivanom vukovićem, s kojim sam trebao izvesti fantastičnu igru zrcalima sa njegovog zadnjeg albuma. nastup im je počeo užasno, nije bilo ljudi, nije bilo vremena održati tonsku probu, bitovi su se jedva čuli pa je ivan na dijelovima ispadao iz ritma. negdje četvrta-peta pjesma, popeo sam se na stage i shvatio da sam pripit i sranje. ivan je odradio svoj vers precizno, a ja sam napola svoga versa zaboravio tekst, pa sam bacio neki freestyle, ivan se nadovezao na moju rimu, na kraju smo najavili sutrašnji nastup dječaka, ispričao sam se publici za zaboravljeni text i napustio stage. imao sam osjećaj da je sve ispalo ok, jer tada još nisam znao da će ljudi na netu pisat stvari tipa “kako je moga zaboravit tekst??”, “jel to uopće moguće?”, “skandal!”, “o bože, zaboravia je tekst, mislia sam ga udarit poslje nastupa” i čak “moj mali brat obožava tu stvar, zna text napamet, kad je čuo da je nebu zaboravio tekst, zaplakao mi je, vukao me za nogavicu, i vikao, brate brate reci da nije tako, reci da nije tako”. smarači jedni dosadni….šta vi mislite da, ako sam ja napisao taj vers, da ja slušam to govno svaki dan? ja samo snimim to sranje i slušam ga ponovo jedino kad ga trebam učit napamet za nastup. al jebiga, izgleda da će mi taj grozni ožiljak ostati na licu cijele moje buduće rap karijere.

mislim da smo te večeri upoznali marchela i njegovog štićenika ministra lingvistu aka bouna. marčelo je onizak, mršav, svježe obučen lik sa kapom nakrivo. način na koji munjevito vuče cigaru i osvrće se oko sebe, podsjeća na mladog vita corleonea kada drži blok na oku. ostatka prve večeri se baš i ne sjećam, znam samo da sam se zapio negdje sa mc najmanjim pišom. bengali smo do 6 ujutro, vratili smo se doma i zaspali slušajući gangsta hitove cam’rona i lil waynea.

“straight up, I aint got no conversation for ya, nigga talk to the CANNON”

probudili smo se iza 2 sata. inspirirani mojim tragičnim zakazanjem od sinoć, odlučili smo ne popiti ni kap alkohola prije nastupa. na tonske probe smo stigli sa taksistom koji se trudio biti susretljiv, išao okolnim putem, usporavao da možemo vidjeti ljepotu novog sada, i time uspješno digao crvenu digitalnu brojku na taksimetru do 300,00. svaki dan se hustla jebiga.

kao sve tonske probe, i ova je kasnila. čekajući tonca, trošili smo vrijeme sa settom i kandžijom, koji su se pokazali kao kul likovi. neki mladi poduzetni makedonac sa dredovima nas je pozvao na neki festival u skopju. tonac se pojavio u 18:30 i svi smo se izredali napravili tonske, sa neizbježnim zbunjenim/zajebantskim grimasama redara koji se prekriženih ruku, naslonjeni na ograde pitaju gdje je ovaj svijet otišao.

nakon hiphopičnih makedonaca, zondo je udario guvno u wc-u za izvođače i skočili smo na stage mrtvi trijezni. sa sobom sam ponio trunksov casio, na kojem sam se tijekom nastupa, kad nisam znao šta bi od sebe, pravio da sviram. bilo je slabo ljudi jer nam se nastup točno poklapao sa dizze rascalom na mainu ali je nastup kao nastup bio vjerojatno naš najbolji dosad (sedmi po redu). skakali smo na stageu, klečali, gubili glasnice, pozdravljali petera croucha, freestylali, pričali sa publikom i nešto čak i repali. publika je, ono malo šta je bilo, odlično reagirala. zabavno je kod nastupanja, šta imaš maksimalnu pozornost od ljudi, možeš pričati bilo kakvu glupost, svi te slušaju. ne razumijem repere koji ne rade pauze između pjesama da pričaju pizdarije, puno je zabavnije od samog repanja.

sišli smo dolje na nekom nemamo dovoljno ruku za rukovanje sranju. neke ženske su nas odmah uhvatile intervjuirat sa diktafonom, bio sam još na adrenalinu od nastupa, ništa nisam razumio šta me pita. neki ljudi su nam nešto govorili i savjetovali nas. neki su nas tapšali i nudili nam tuborge. neka ženska me poljubila u obraz, nisam ni stiga vidit ni ko je ni kako izgleda. udarili smo po besplatnom tuborgu i sa predsjednikom dječaka skočili u gužvu da stignemo na moriseja.

morrissey je bio spektakl jebeni. nisam slušao njegove solo albume al ovo je zvučalo jebeno bolesno. čak je i predsjednik, deklarirani homofob, priznao da je tip odličan. taman kad sam pomislio da smo možda neloši uživo, vidio sam morrisseya i opet se uvjerio da smo guvno. završio je nastup sa panic od smithsa i pobjegli smo uhvatiti let 3 koji su također bili odlični. najintrigantniji moment je bio kada se mrle, gol ispod neke kožne suknje, uhvatio za ramena dvojice članova benda i počeo periodično dizati noge, dajući publici detaljan uvid u svoj čmar. u gužvi do mene je stajala neka neloša kuja, upao sam joj na nekom pijanom vidi mi ovo oko vrata ja sam performer sranju. brzo je pobjegla.

vratili smo se na hip-hop stage i u gužvi ugledali zonda kako se bali sa jednom plavom kujom koja ga je odjebala u splitu. pomislio sam…doći u novi sad i biti sa splićankom je slaba igra. vikao sam mu da je kreten ali sam prestao kad sam vidio da ga živo boli kurac. otišao sam uzeti pivu na šank jer su prokleti makedonci i bad copy popili sve besplatne, i taman kad sam se okrenuo PAF….

prijateljica od one plave kuje na nekom ah znam ja tebe iz splita iz viđenja pa meni je malo neugodno sada tebi ovako upadati bla bla sranju. naravno, znao sam i ja nju iz viđenja, kao i sve ostale splićane i shvatio sam ovo govno kao uvredu. mislim, koliko taj split mora bit sjeban grad i koliko muškarac mora bit ružan da kuja mora prijeći tisuće kilometara da bi ti upala. pravio sam se glup i više puta sam je puta pitao šta ona to točno oće, uživajući kako se kuja zbunjuje i izmotava se na sve načine. nisam imao srca reći da samo odjebe, pa sam šapnuo mc najmanjem piši da se pravi da me tjera da idemo negdje. hvala miško.

bengali smo do 6 sati na goldiju, stigli smo doma, gdje smo se još sjebavali. otprilike tada negdje su trunks i ministar počeli shvaćati kakvo je čovjek-znanje taj dječak rađa. zaspali smo slušajući gangsta hitove cam’rona i lil waynea.

“one hand on my money, other on my buddy, thats the AK-47 make the neighbourhood love me”

oko 4 me probudila mater, zvala me da me pita jesmo li nastupali. nisam se mogao sjetiti. rekao sam joj da nazove poslje. ne sjećam se na šta smo potrošili cijeli dan, znam samo da sam imao groznu glavobolju. bilo je devet ljudi u stanu, samo su ležali sjebani okolo po podu, citirali lil waynea i čekali rađu da otušira i izađe iz wc-a. glava mi je pumpala. navečer sam se jedva uvukao u taksi do tvrđave.

glavobolja je isparila sa čašom tuborga i par sipova stomaklije, neke slatke rakije šta mi je dao nigrutin. izgleda da je ona otuđenost u splitu bila iznimka, ovaj put je bio razgovorljiv, carevao je okolo sa rakijom i blantom i pravio nakazne grimase slikajući se sa djecom koja su vrištala kad bi ga vidjela. neki dripac je čak pitao mene da ih uslikam, rekao sam im da ni ne znaju koja je čast šta ih slika vojko vrućina, ali ih je živo bolio kurac.

bila je neka kao intelektualnija večer na rap stageu: hain teny, elemental, marchelo…hain teny su me smorili malo, elemental su bili odlični, marchelo je bio dobar na beatovima ali sa live bendom mi nije sjelo nekako. u publici sam sreo sašu iz tbfa, koji se krivio kao vrba na vjetru. pokušavao je sastavljati neke rečenice ali ga nije išlo. ljuljao se. pokušavao mi je bacit neki novi vers ali nije uspio dalje od prvog lajna. ponovio ga je 15 puta pa je odustao.

oko 4 sata, bio sam već prilično pijan, upao sam nekoj kauji koju sam pola sata prije toga vidio sa ministrom, koji je trenutno bio na stageu sa marchelom. ispalo je da je bila tu večer sa njim prvi put ali da mu nije cura. kuja je rekla da je imala 15, ali je izgledala dosta starije zbog ogromne sise i guzice. upali smo u priču, dao sam joj jedan od 50 dječačkih promo cd-ova šta smo spržili da dijelimo po srbiji. bilo je već zora, samo se sjećam da me vodila za ruku okolo po svakakvim opskurnim stageovima. mislim da se tada negdje dogodilo da sam išao pišati, naslonio se na vrata i ispao iz WC-a, šta je bilo sjebano od mene. morao sam uhvatiti ekipu koji su već bili preko mosta i kuja mi je naredila da obavezno svratim do rap stagea sutra.

kući smo bengali do 8 ujutro i zaspali slušajući gangsta hitove cam’rona i lil waynea.

“let my muscle show, cause im like russel crowe, beautiful mind, took this bitch, hustle hoe”

zadnji dan smo proveli ispijajući jelen pivu i igrajući evolution soccer koji mi je već dopizdio. ništa vrijedno spomena. pitao sam ministra za onu njegovu kuju, bio je gostoljubiv pa mi je rekao da samo navalim. predvečer smo pogledali prvo poluvrijeme finala “šampionata” pa smo uskočili u taksi i nestali put tvrđave.

na rap stageu sam sreo kuju. rekla je da se oduševila cd-om, puštala ga je svome hippie tati kojemu se također svidjelo. rekla je mami da je upoznala jednog krasnog tipa vojka. nacrtala mi je neke cvjetiće i lišće na coveru cd-a i donijela da mi pokaže. jebiga, popio sam dvije pive u dva minuta i navalio na nju. jao vojko, nemoj nemoj, tu je ministar, to je krivo prema njemu. sjeo sam. uzeo sam njenu pivu i popio je. malo sam pričao nešto da ne ispadne da sam pobjegao odma kad sam vidio da neda. nakon 5 minuta sam šmugnuo.

nastupali su neki THC likovi za koje su mi svi rekli da su guvno. istina, činilo mi se da baš i nemaju neku finesu u slaganju pjesama ali su ostavili jebeno srce i dušu na stageu šta mi se svidjelo. posebno taj neki frontman, smiješno ogromna momčina u smiješno malim kariranim gaćama, vikao je cijeli nastup, poslje sam mu dao rekvizite i promo cd. struka mi je inače odličan na snimkama, ali on, lud i neki dada, bili su nepripremljeni za nastup. svaki drugi lajn bi zaboravili tekst, radili su greške u izmjenjivanjima i u pozadini se tiho čuo playback. ali kako to uzet za zlo tipu koji odrokne stvar kao šta je “dal je to gangsta”?

išao sam po još jednu pivu i putem sreo kuju kako sjedi na istom mjestu. dovukao sam se do nje i upitao jel možemo sada. opet je rekla ne i počela neku priču koja je zapravo bila na nekom ako želiš bit samnom moraš potrošit cijelu večer sjedeći do mene i pričajući pizdarije sranju. 2 metra od nje sjedio je don maxoni, prišao mi je, politizirali smo na nekom rep sranju pa sam nestao.

nastup ramba amadeusa je bio najgori šta sam vidio na exitu. to je sve šta ću reć o tome.

banuo sam u rap backstage, ukrao jednu bassivity pivu i dao struki i ludu po jedan promo. struka se pokazao kao neki kul lik, bacili smo se u neke sjebane priče o razlici rapa i književnosti pa su me prilike odnijele ko zna kamo. nastup od vipa je bio odličan, bili su najbolji te večeri, bilo je prepuno, digli su publiku, čak se i vatromet poklopio sa njihovim nastupom. demian izgleda kao fokusiran lik bez imalo sumnje u sebe, a onaj drugi je na nekom grimey thug sranju. ubili su boga u mikrofonima i uživao sam iako nisam znao niti jednu njihovu stvar. to isto ne mogu reći za suida, kojeg su pustili 2 dana iz zatvora da nastupa a opet smorio i rastjerao je publiku. nije mu čak pomoglo ni što mu je gostovao onaj srčani veliki lik iz thc-a koji je jadan skakao u onim svojim kariranim gaćama i vikao “S – U – I – D, ajmo, ajmo, suid, suid, dignite ruke, ua ua!”. niko ništa. ostalo je 10 ljudi. prije ili poslje suida bio je srpski shorty koji je također prilično smorio. i tako je neslavno pao rap stage.

vratio sam se da vidim šta ima sa onom kujom, kad ono ona sjedi na jebenom DON MAXONIJU i bali se sa njim. eto. da, da, šala je na meni kmico, šala je na meni. to je to. to je punchline cijelog exita. ha-ha.

ostatak večeri smo proveli lunjajući po latino i dance stagevima, mrtvi sjebani i umorni. bengali smo do 6 ujutro, vratili smo se doma, bengali još malo i zaspali slušajući gangsta hitove cam’rona i lil waynea.

“and I keep heat, cause in these streets you just hear woop, woop, whant, whant, and beep, beep”

sutradan, čekajući bus za beograd, naišli smo na trafiku gdje su se vanjske strane prodavale kazete sa hardkor cajkom, a sa unutarnje strane kazete sa ultra-hardkor četničkom cajkom. nisam izdržao, kupio sam jednu kazetu zoće popovića, jednu bojana tomašića i jedan apsolutni must-have, baja mali knindža – sloboda šešelju. stigli smo u beograd za sat vremena, gdje sam ispred kolodvora uočio mali štand gdje se prodaju crne majce sa licima šešelja, karadžića i raznih crno-bijelih bradonja u četničkim kapama. zanimljivo je šta mi u splitu ispred kolodvora imamo potpuno isti štand, samo šta su šešelj i karadžić zamijenjeni gotovinom i thompsonom.

trebala bi mi još jedna dodatna kolumna da opišem noćnu atmosferu na beogradskom kolodvoru i kakva sve lica se lunjaju tamo. vlak je kasnio 2 i po sata, i trebalo mu je još sat vremena da krene, jer je trebalo dodati još dva vagona, jer je bilo previše ljudi. stvorila se ogromna panika i vreva jer se raširila glasina da dva zadnja vagona ne idu skroz do zagreba, a nije se znalo jesu to zadnja dva vagona gledajući od lokomotive ili suprotno.

stranci i srbi sa ogromnim putnim torbama, ulazili su i izlazili iz vlaka, sudarali se, gurali se po hodnicima, vikali. jedna slika će mi ostati zauvijek u pamćenju: u paničnoj gužvi smo se penjali na jedan od vagona čiji je wc bio, odmah do ulaza, širom otvoren i jezivo je smrdio jer je neko posrao neko ogromno crno govno i nije pustio vodu iz puke zloće. veliko govno je mogao i morao vidjeti svako ko se penjao na taj vagon. samo je tu stajalo i smrdilo i bilo veliko. govno. veliko crno govno.

uhvatili smo neki kupe gdje je bio samo neki djedica. djedica je imao stare crne cipele i eurosport tutu u koju je uvukao dronjavu rozu košulju, poluotvorenu, tako da se vide sijede dlake na prsima. u kupe su se ugurala još dva stara, prljava srpska radnika sa MB pivama, tako da je u kupeu jedva bilo mjesta za disanje. mi smo kao još dobro prošli jer je bilo par ljudi šta su ostali na hodniku.

kad smo krenuli, djedica je prošištao kroz svoja dva zuba da je teško bolestan i zatvorio prozor. bilo je vruće kao u mamojebaču. u staroj pazovi je u vlak ušlo još hrpetina pijanih janeza i svi su poležali po hodniku, tako da se uopće nije moglo prolaziti. neki amer je spavao bos ispred našeg kupea, vidjeli smo mu samo crna stopala, a bio je bijelac. neka kuja je otišla u wc vlaka u čarapama. janezi su se derali cijelu noć, a u kupeu do nas se nekih 5 amera vrtilo oko neke koketuše, cijelu noć su pjevali lion sleeps tonight i yesterday od beatlesa. srpski radnici u našem kupeu su hrkali.

negdje kod šida, djedica nam je protiv naše volje počeo recitirati svoju poeziju. zapamtio sam samo dva lajna: “noćas moji preci mrak melju, a ja neznam koje mi je ime”. suludi način na koji je djedica recitirao i šištanje njegovih zubi stvarali su bolesnu atmosferu i nelagodu u kupeu. radnik nasuprot mene je samo žmirkao svojim sitnim perverznim očima, radnik s moje desne strane se izuo i hrkao, zondo je zapisivao neke grozne multije u teku, rađa nije davao jeb, slušao je weezy-a. cijelu noć nisam ni trepnuo.

izašao sam u zagrebu i osjetio se kao kod kuće.

…..

umorih se pisajući ovo guvno. na kraju moram dati rekvizite mahi i trunksu za udomljenje, sranje je bilo ludo. shoutout za cijelu ekipu: asthma, ministar, milica, anothask, matrag, riža, jug, easst, rista,miško i predsjednik, cijeli bad copy, marchelo, kepa, morrissey, sett, kandžija i svi ostali koje sam zaboravio šta su bili dio ovoga exit guvna. holla!

PS zaboravili smo pozdravit luku iz tbf-a, zbog očišćenih beatova – zvučali su jebeno