Bandić
e, a jel još ide na televiziji ova raspamećujuće zabavna emisija u kojoj je došlo do revolucionarnog otkrića da muškarci mogu obuć žensku robu? ili, pazi sad, ne znam jeste li za ovo spremni, žene mušku? e, a reci koliko je to zabavno, prvo onako, prvih deset sekundi gledaš to i iako si se već nasmijao i dosadilo ti je, to nije gotovo, oni pjevaju pjesmu do kraja, loše ju pjevaju. još 3 minute lošeg pjevanja osobe obućene u odjeću suprotnog spola. GENIJALNO. FAKAT. e, al’ ne samo da to traje 3 minute, nego više puta u istoj emisiji se to događa, više puta po bar 3 minute. e, al’ ne u samo jednoj emisiji, u svakoj se to događa. JER JE DOBAR GEG, KUŽIŠ? DOBAR JE ZEZ. toliko je dobar da kad ideš leć i tišina je u sobi u ušima ti tiho zuji zez-zez-zez, toliko je dobar taj zez. bandić u pritvoru gleda emisiju i dere se: ma ko kaže da mi nemamo zabavljače, evo ti zabave, gledaj ovo, evropski, gledaj ovo… smije se, bože sveti, pljeska usporeno rukama, oči mu svjetlucaju, obrazi napeti od zabavljenosti, iščekivanja i nepredvidljivosti svjetlucavog čuda, gledaj ovo… nije ti ovo vatanje skakavaca po hercegovini, rođo, ovo je pravi show, evropski.
koko
06.11.2014 (01:08)
ti tu sad sarkastično ukazuješ.
a sad ću ja tebi snagom čiste logike skinuti mrenu s očiju. strah me digresija, da ne odlutam, jebu me digresije, sada je mjesto za jednu, ali vratit ću se kasnije.
tako sam i ja s nevjericom gledao takve šoove i mislio jebote je li moguće ovo , JE LI MOGUĆE DA NEKO OVO SMATRA NEČIM?
i ne bi mogao oči i uši odvojit od takvog sadržaja, prikovan gutam mazohistički, i budem onako gnjevan i, poslije, sam sebi bolji.
i onda sam s godinama, imam ih, reko sebi pa meni treba baš to jer onda tako frustriran spoznajem što prezirem. i onda se u kontrastu bolje izbistri ono što mi je vrijedno i ono što simpatiziram. dakle, do spoznaje onog što cijenim preko frustracije.
da je sve onako da se meni sviđa jebo me ako bi mi se išta sviđalo.
da su ljudi svi pametni a ne idioti kakvi jesu, što bi mi onda išlo na kurac?
a ako mi ništa ne ide na kurac onda sam ko biljka.
eto, to je logika. ja volim logiku i ona je moja biblija. kad neko na mene krene korinćanima, ja uzvratim kategoričkim silogizmom. Evanđelje po Mateju – Celarent. Logično.
E sada digresija.
Bili smo malo napušeni frend i ja i gledali tv onda kad je bilo ne više od 6 ili 7 kanala i bio je neki dokumentarac, neki lik u srbiji, živi na brdu sam i hoda okolo po tom brdu i šumi gol do pasa, ima i godina. i tako on pred kamerom besjedi i sama sebe naziva “skidač mrene sa očiju čovečanstva”
u jednom trenu uprizoruje “borbu sa džinovskom zmijom”, i onda to krene, taj igrokaz borbe i eto njega valja se po livadi i hrva se s tom nevidljivom zmijom i pada na pod i koprca se, i skače i izmiče, i to traje i traje i neka muzika u pozadini ko u liftu, odlično. ja i frend u deliriju.
eto, tako sam i ja tebi skinuo mrenu, ko što on skida čovječanstvu. logično.
sada, red je da mi i zahvališ, i ovako skroman, predlažem da opjevate pojavu gdje debili pozivajući lift pritisnu oba botuna. ja kad to vidim , uf, zgrči mi se mozak. kako sam jako emotivan i sada mi se zgrčio jer samo spominjanje u mene znači ponovno proživljavanje. da nisam pristojan, pa da nosim okolo nož, ja bih bio ubojica. iskušenja su prečesta i intenzivna i bilo bi pitanje trenutka kada bih popustio. logično.
smetaju me i vrapkanja vrabaca jer su besmislena i prečesta, ko vas jebe što prezimljujete. bliži se suton i netopir i priznajem, smetaju me mnoge onomatopeje.
sada je već posve jasno da nisam svoj ili se malo zajebajem.
zajebajem se ali ima tu i istine, poput ovog o frustraciji, logici, mreni, liftu i onomatopejama.