al’ stvarno nisam

8

gospod zna da moje šale često imaju homoseksualan prizvuk, al ova posljednja je stvarno bila šlag na torti. gomila male đubradi je igrala na balun iza kuće i u jednom trenutku im postane zabavno gađat šiškama u prozore. nakon šta mi ubace šišku u prozor, ja se pojavim na istom i zaderem se: nemojte da vam dođem dole jebat očeve.

nisam to nešto posebno smišljao, izašlo je sasvim refleksno, čim sam čuo da se šiška odbija od stakla. valjda mi je bilo logično da bi takva izjava trebala prepast malu gamad. mislim, kakva osoba moraš bit da poželiš da ti netko jebe oca?
nakon što su se razbježali, vratili su se još povampireniji. zakamuflirali su se iza stabala i dok su neki od njih glasno stenjali drugi su pjevali bičuj, bičuj me, bičuj stojane. najhrabriji je izašao iz zaklona, spustio gače i pleskao se po goloj guzici.
osim šta su bacali šiške sad su bacali i kamenje, samo šta se nitko od njih nije mogao dobacit do prozora i u isto vrijeme stajat zaklonjen. tko zna kako bi se situacija riješila da nisu naišla dvojica starijih adolescenata, koji su se brinuli o trećem, vidljivo retardiranom adolescentu. vidljivo retardirana osoba otjerala je malu gamad ispuštanjem glasnih neartikuliranih zvukova.
vjerojatno su mali seronje mislili da je to moja vojska.

vojska lika koji će im jebat očeve.