Drugi – Ljubavna Pjesma

Ivo Sivo
hodali smo dugom cestom po tmurnom nebu
nad planetom gdje za drugo mjesto
kupaš se u srebru njena kabanica
i crn kišobran niz koji klizi kapljica nade,
munje sijevaju, krajičkom oka me pregledava
iako i sama znade, ovo je zadnja stanica
prima me za ruku i pita jel ovo stvarno
kraj puta il je tek početna matrica

crna poput slova ja bijel ka blank na webu
ja i ona tvorimo poprilično dobru zebru
pomislih i sjetih se kad smo prvi put pokisli
tad mi plemeniti metali još nisu napeti postali
plave je krvi ali joj na dvoru nešto fali
nije cvilidreta i ne voli na svili ležat
valjda sam ja predstavljao taj buntovni odmak
tek sad u snijegu vidim kolko joj je malen korak

ljubičastu boju je zvala ljubistača
zora na parketu oko nas soba spavaća
sunce na stolu, limunada i ljuske od pistača
slike zbog kojih mi u sjećanje navraća
al ja se ispričavam vi ne želite slušat
kako su je doticala moja prljava ticala
volim pomišljat da sve je farsa sad kad
na kraja dana (sam sam kao gregor samsa)
- sempliran panoptik iz pjesme “bogomoljka”

refren
vrijeme se lako pretvori u nevrijeme
ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik
povici vriska i pomisli ništavne
otisci otiskani a obrisi obrisani

kolko je vremena prošlo od prvog pogleda
volio bih da sam brži, dok u glavi sve poredam
na odgovarajuću policu imam gaće na pruge
i sa štapom šepam po bolnici u odijelu iznošenom,
glasnice sve tanje a vrijeme potrošeno
suze od blata jer meni ti plemeniti
metali još nisu napeti postali
nosim rupu oko vrata u kojoj nešto fali

refren
vrijeme se lako pretvori u nevrijeme
ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik
povici vriska i pomisli ništavne
otisci otiskani a obrisi obrisani

širi riječ ravno gore i dolje

1 komentar

  1. Netko
    napisano 05.09.2013 u 11:15 | Permalink

    Predivno. Ivo ti si pjesnik.

komentiraj

nećemo ti nigdje objavit e-mail. obavezno ispuni polja označena sa *

*
*