prije 3 minute sam dobio poruku od mame. ljubav, a zatim puno likera…
Arhiva autora: Zondo
prvo, hvala TBF-u
2005
Moram reć koju o koncertu ove srijede. Sad mi je malo lakše pošto je prošlo par dana. Prvo da kažem ovo, 4 Dječaka su za svoj nastup dobili svi skupa samo negdje 10 piva. Jel to moš vjerovat? Lik naplati 50kn upad mada mu je Saša rekao da ne ide preko 40, nas ne plati, a ne može nam dat ni da pijemo? Proklet bio kapitalizam! Popio sam pivu i pol prije nastupa, a 40 minuta nastupa sma preživio na pola pive. Grlo mi otišlo kvragu, da ne spominjem to da sma cijelu jebenu noć bio trijezan…
čitaj dalje
Aboridžini
2005
Reći ću ti zašto bih sada htio da živim prije 500 godina u sadašnjoj Australiji kao jedan od Aboridžina. Nikad neće biti boljih betl emceea od Aboridžina. Zašto? Evo zašto.
čitaj dalje
tup, plavuša
2005
Subota ujutro. Budi me ogromna potreba za uzimanjem piša. Prvo se ipak sudržim malo i prekopam sobu u potrazi za kaputom, jer sam imao osjećaj da sam došao bez njega doma. Našao sam ga. Mir. Odem u nužnik (kako bi ga Dragutin nazvao) i uzmem dug piš jedva gledajući di je školjka. Okrenem se prema lavabou i primim sapun. Perem ruke i osjetim bol u koljenu, bila je to bol tipa kao kad padneš na koljeno s bicikla i sranje. Onda dignem pogled… nađem se lice u lice sa svojim licem u ogledalu. Na lijevom oku sam imao masnicu, a s pola nosa mi je oderana koža. Hm. Valjda je jučer zbilja bilo benganje, pomislim. Da, ovo je još jedna priča o pustolovinama letećih dječaka.
čitaj dalje
Psihologija žene
2005
Ovog petka sam mislio hladit sam u svojoj sobi, kad ono, ulete Drugi, Predsjednik i neki momak zvan Toni u moju sobu s gajbom pive. Drugi je navodno trebao doć da popravi neki dio svog beatboxa za “Optiku 2005″, na kraju nije popravio, ša znači da je samo htio doć tu i pit gajbu u mojoj sobi. Kako sad stvari stoje s “Optikom 2005″, Drugi svako malo dobiva neke nove kreativne ideje koje želi uvrstit u tu pjesmu, a ako nastavimo tako, morat ćemo pisat “Optika 2006″. Zato, kad završim s ovim textom, počinjem mix te pjesme i ne dajem jeb za nove transformacije koje se nalaze u glavi tog dječaka sa slabom jetrom.
čitaj dalje
Vlasnik klooba
2005
Ovo ša ćeš sada pročitati je moj razgovor s Martinom, vlasnikom klooba Quasimodo, koji se jučer odigrao u klooboo Ohari. Razgovor je sasvim istinit, i svaka sličnost s pravim osobama nije sličnost, jer su to prave osobe u pitanju. Naime, prije par tjedana, Drugi je Martinu uručio naš CD s nekim stvarima, neam pojma koje su sve stvari gore, al to sad nije važno. Dali smo mu CD zato jer su mnogi demo bendovi koji nisu Dječaci nastupali u tom klubu, pa smo i mi mislili da će prepoznat i dat nam da nastupamo kad čuje pjesme. Sasvim jednostavno, zar ne?
Ne.
čitaj dalje
Majka božja 2
2005
Najbolje da krenem od početka kako svi rade. Četvrtak. 3 kmize sjedaju u auto i kreću iz Splita do Zagreba. 3 kmize krenu prema Kninu. 3 kmize se voze mamojebeno predugo, a Knina nigdje na vidiku. 3 kmize se nakon tog zaključka voze još 30 minuta po vijugavoj cesti na kojoj nema nikakvih skretanja, gotovo ništa prometa, a magla je tolko jaka da svjetla tuku u bijeli zid otprilike 3 metra od prednjeg branika. Ja spomenem Zonu Sumraka, ostale dvije kmize mi uplašeno jebu mater zbog toga. 3 kmize stignu do nečega što je meni bogami jako ličilo na ulaz na autocestu do Zagreba… 2 kmize nisu ja, oni shvaćaju da je to zapravo granični prijelaz za ulaz u BiH. Ovo je bilo očekivano, zar ne?
čitaj dalje
deda Dragutin
2005
Eto mene iz Zagreba. Sranje je bilo puno zanimljivije nego ša sam mislio da će biti. Dosta se toga događalo, pa ću to sve podjelit na dva dijela, a ovaj prvi ću posvetiti svom dedi Dragutinu. Stigao sma u Zagreb u četvrtak iza ponoći i saznao da je Dragutin u bolnici. Odmah idući dan išao sam s obitelji do njega u posjetu. Ovo je opis tog događaja.
čitaj dalje
Prikaze bom bom
2005
Oke pazi sad ovo. Pričam ja sa svojom bivšom djevojkom Lauren neki dan, koja me btw maloprije znojila da napišem ovdje kako je ona zapravo krasna, jer ju kao stalno spominjem u negativnom kontextu, huh, štogod. Uglavnom, otkrijem neš ša sam totalno zaboravio i smetnuo s uma jer očito tada nazad u danu nisam davao jeb. Davno, davno dao mi je Edo neki list papira na kojemu je smislio i napisao text za “Prikaze“. Tu su još i neki lajnovi koji nisu uvršteni u stvar + neke crtkarije + popis nekih namirnica koje ga je valjda žena znojila da ide kupit.
čitaj dalje
putujem i ne mislim
2005
Hodam tako danas, vraćam se mrtav umoran sa snimanja spota (KHM KHM hehe), gledam svoja posla, kad ono, s druge strane ceste hodaju neki ljudi i neko mi vikne “DJEČACI!”. Na to sam ja uspio samo izbacit neki traljavi heee uzvik koji je jel označavao moje zadovoljstvo da neko pokazuje tu ljubav za Dječake (no homo). Ša da ti kažem, slijep sam pa nisam vidio ko je to viknuo s druge strane ceste, jer nisam mogao raspoznat lice, al mislim da ga ne poznajem. Eto, baš me je to razveselilo.
čitaj dalje
Posveta svežderu
2005
“Zoološki vrt najradije promatram kao potencijalnu gozbu. Svaki put kad zalutam na to mjesto, uglavnom iz pedagoških razloga, sline mi se skupljaju promatrajući sve one divne primjerke divljači koji svoj život trate besmisleno, tamo u nekim kavezima. Sjećam se da sam sjajnu srnetinu jeo u Čakovcu, u hotelu, dakako, u kojemu su dvije mlade kuharice daleko nadmašile svoje glasovitije kolege po uglednijim objektima.
Kod Kalina u Bregani također ima dobre divljači, ali ja sanjam o višim stvarima, moje su ambicije veće, moram priznati: htio bih jesti rog od nosoroga, medvjeđe šape, rep od klokana, ili što ja znam, nešto egzotično, mozak od majmuna, bubrege od bijelog medvjeda, jezike od kanarinaca… Treba uvijek težiti prema boljem, dakle, prema što sirovijem, autentičnijem, izvornijem…”
čitaj dalje
pa ti spasi život…
2005
Znaš ša sam danas večerao u menzi, znam da ne znaš. Večerao sam mamojebenu piletinu, je. Nemam tv, a svugdje di dođem i prođem čujem “ptičja gripa ovo, ptičja grupa ono”, čak i u dućanu prodavačice na blagajni. Pa jebote više! U Kini imaš milijardu ljudi, a umrlo je kolko ljudi od te grupe? 47 možda? Isto govno ko i ono s kravljim ludilom, samo to je bar bilo dobro ime za bolest, zvučalo je zlokobno. Ali PTIČJA GRUPA, pa zaboga brte… ne može se ta grupa jebat s Dječacima. Tako da sam danas smazao taj jebeni batak i karabatak jednog jadnog malog pileta, možebitnog člana Ptičje Grupe.
čitaj dalje
Postrance
2005
Postoji par dana u godini kada te okolni svijet baš sili da preispitaš svoj jadni besmisleni život i postojanje ovdje. Neko ima više takvih dana, netko manje. Ja vjerojatno imam manje jer nisam vjernik, niti dajem jeb kad je koji obiteljski praznik i sranje, i obično mi prođu a da ni ne primjetim. Meni samo jedan dan u cijeloj godini stvara taj problem.
čitaj dalje
Biggie sere po reperima
2005
Brte, seko, znaš da i danas imam neko vrooće sranje za tebe. Za sve dječake i djevojčice tamo vani, evo bolesno dobrog intervjua s Biggiem iz sredine devedesetih di je čovo došo, sjeo, i onda su mu ljudi postavljali pitanja. Nema linka, intervju je na ČITAJ DALJEEE
čitaj dalje
a baš sam krenuo pogledat film
2005
Dignem se ja oko 20 i pol, jer sam uzimao malo sna par sati, jer sam se dizao rano ovog jutra da haračim po bolnicama u svezi noge i sranje. Reko, ša ću sad, aj da pogledam neki film. Vidim na disku Layer Cake, kao čitao sma neš o tome, neloš film, hajde da ga pogledam. Pokrenem ga BS Playerom i puf, zbrejka se, pokrećem ga sa svime, sve se brejka, komp mi se uspori, restartiram. Ukratko, izjebem se s tim dobrih 15 minuta. Odjedanput, neko zove na mobitel. Vidim, neam broj u imeniku ali kvragu, neam broj većine ljudi. Javim se. S druge strane ženski glas, neko “danijel danijel” sranje. Neko “ša sad nosiš” sranje, neko “koji ti je uzorak na boxericama” sranje, neko “jesi li sam doma” sranje…
čitaj dalje
Hip hop Dječaci
2005
Brte mili, znaš da Dječaci uvijek guraju tu omotnicu. Ne mislim samo na nas, mislim na sve te hip hop dječake nazad u danu. Prema tome, evo ti slike pravih pravcatih hip hop dječaka. Znam da su neke od ovih već viđene, ali neka ih. Provjeri ostale

A ko bi ovo bio doli Biggie Smalls
čitaj dalje
Bayalov rodžo
2005
Je, jučer je bila lopta, al neću niš pričat o tome. Znam samo da mi je neko uvalio dobrog starog Aljošu Asanovića i ravno laktom po rebrima u onoj šutki. Ne sjećam se toga doduše, ali osjećam to sranje na rebrima danas. Ono čemu bih se zbilja htio posvetit najviše danas je neš na ša sam naišo dok sam kopao po nekim svojim fotografijama. Dogodilo mi se par puta da se zapitam, pa kvragu kako je uopće moguće da neko repa tako loše ko Kalfa Bayal. Kako je to fizički uopće moguće po nekim zakonima svemira, gravitacije i ostalih sranja… i onda sam shvatio. Puno se toga krije ispod površine (zapravo na površini) nego ša obično neistrenirano oko može uhvatit. Zato sam pripremio ovo pa nek svako iznese svoje zaključke. Ovo je moja doktorska disertacija na temu Kalfinog lošeg repanja.
čitaj dalje
Dodirni nebo
2005
Kao ša sma reko Predsjedniku u petak, osjećam ko da sam na najnižoj životnoj točki u dugo vremena. Čudan osjećaj. Ne znam ni ša radim. Malo vadim hatove iz nekih jazz dua i kvarteta, malo radim depresivne beatove, imam za dat još 4 uvjeta. Slušam sad Lukya. Sjebano je jer znam da je taj lik napisao svaku pjesmu na tom albumu za jednu te istu ženu. Za jednu ženu koja ga je odjebala i koju je izgubio zauvjek, samo to odbija prihvatit. Pa ta djevojka onda nađe novog dječka, a on ju opsjeda i onda dobije po njuški od njenog momka, i tako ukrug. Kvragu, govorim samo ša sam čuo. U Splitu se puno trača.
čitaj dalje
Zaš je hip hop homo
2005
Jučer sam doživio neš ružno od jedne drage djevojke od koje bi to najmanje očekivao, i zato sma danas sjeban i nisam izašo na dva ispita i zato ću postavit ovo sranje. Sad, par razloga zaš je hip hop homo…

zato jer je ovo gore Dr. Dre
čitaj dalje
Ovo nije za smrdonje
2005
Nisam lik kojemu je stalo nešto do materijala od kojeg mi je odjeća. Pamuk ovo ono, svejedno. No ovih dana sam naučio jednu vrlo važnu lekciju. Mama mi je naime kupila par boksi s neki nelošim uzorcima na njima. Neki kolutići i sranje. E sad, otuširam se ja lijepo i tako radim štošta. Vruće je u mamojebaču pa hodam u gaćama po sobi. Otprilike 6 sati nakon tuširanja sjedim ja lijepo na svojoj lopti (da, imam veliku loptu umjesto stolice) i osjetim neki čudni miris na kakav prije bogami nisam naišao.
čitaj dalje
ne mogu se potužit
2005
Ne mogu reć da nemam sreće. Da me zgazi auto opet il nešto, mogao bih to reć, ali ovako ne. Jučer sam snimao navečer vers za stvar s Respectom, i neko u zgradi počeo bušit s mega bušilicom. Nisam uspio dovršit… Zatim sam ogladnio i uzmem kruh koji sam kupio tokom dana. Odrežem šnitu i otkrijem rupu. Ne, ne…nije to rupa, to je jebena spilja veličine šake. Samo što mi jebeni šišmiši nisu izletjeli iznutra. Iduća šnita je imala rupčagu u sebi od jebene kore do kore. Ono, mamojebači mogu štogod radit, al jebote, nemojte mi uzimat kruh iz usta. Pekari, nemojte! Na kraju sam ipak pojeo to jer sam bio jebeno gladan. Bolje bi mi bilo da sma napunio tu rupu majonezom i izjebo to na mrtvo ime i onda ostavio pred pekaru. Nije da nemam sreće… al sranje nije slatko.
Jean Grae na kvadar
2005
Ivo je lijepo opisao početak, a ja ću dovršit svoj kraj pa ti samo probaj zamislit ša se jebeno događalo između. Nakon ša sam prestao jebat u mozak neku kuju s čudnim kamenčićima po faci koja je tvrdila da je lezbijski potomak Gottia, opet sam izgubio Dječake. Na kraju sam završio s nekom psycho kujom koju sam upravo upoznao i njenim narkomanskim prijateljima i prijateljicama. Svitala je zora. Psycho kuja i ja idemo po još litru vina na benzinsku. Vraćamo se tamo di smo ostavili njene narkiće i nalazimo ih kako presretni plešu oko svježe zapaljenog kontejnera ko jebeni Domaći koji su upravo iskočili iz vatre. Reko, ait…kujo daj mi još tog vina
predsjednik je imao rođendan
2005
Sjeban sam. Ne kao Vujo u svom tekstu od prije dva tjedna, jer od alkohola nisam gotovo nikad imao neke mamurluke. Sjeban sam kao netko ko je pao niz stepenice. Možda zato jer sam jučer između ostaloga i malo kotrljao niz stepenice. Mnogi koji su posvjedočili tome bi se mogli zakleti da sam pao, no ja sam više imao osjećaj da se bacam niz stepenice. Bilo je baš dobro. To se zove dobro benganje. Sad imam par bolnih plavih masnica, i baš je dobro. Imam i par ogrebotina od toga što sam pao i u grmlje prije stepenica. Netko me gurnuo, možda je predsjednik. Ne znam više. Ne sjećam se, ali i to je bilo dobro. Općenito jedan sasvim dobar osjećaj. Gigi – predsjednik dječaka je jučer imao svoj rođendan. Ugostio je u svojoj koljevci svu užu i širu obitelj Dječaka.
čitaj dalje
sranje nekad nije slatko nakon benganja
2005
Brate, kmize su se iz vijetnamskog rata vraćale s manje ožiljaka od Gigija. Lud je. Kad smo već kod benganja, bili smo brat i ja na jednom benganju jučer kod Kronika (napisao bi “kod Sebastijana”, al onda bi trebao dodat i (no homo) etiketu). Kronik je pohvalno častio pićem, ali opet nije bilo nešto pamtljivo osim par događaja. 3 njegova skinsa koji su par puta za redom pustili soundtrack “Romper Stompera”, a onda su po netu tražili druge polugole skinse, al mislim da su zapravo gledali njihove tetovaže. Zatim vrlo homo epizoda u kojoj su Kurvin Sin i Valar djelili balkon i skupa kisnuli dok su nekim čudnim “uradi sam” tehnikama pokušali upecati nadolazeće muškarce (konkretno Rofellosa), imam i slike ovoga, al to možda kad dođem u ST. Nakon toga je Kurvin Sin otišao malo rigat u WC. Moram mu dat priznanje, najuredniji je rigatelj ikad kojeg sam vidio.
čitaj dalje
riječ priznanja za gta: san andreas
2005
Brate mili, sjedim u 3 ujutro u mraku i igram ovo sranje a ispred ekrana mi preleti komarac i CAP! Jednom rukom ga uhvatim dok drugom jurim na motoru iza vlaka. Ma ko to može? Samo dječak pravi! Ova igra je san svakog malca koji je ikad usred noći slušao “Chronic” na hodajućeg čovjeka. San svakoga tko je gledao “Boyz n the Hood” ili “Menace II Society”, i dok se još može raspravljati koji je bolji “hip hop film”, nema rasprave o tome koja je najbolja “hip hop igra”. Ovo sranje uzima pokal. To je to. Može sad i doć Fifty sa svojom igrom i ona neka di moš bit writer, al sumnjam da će uspjet nadmašit ovo. Sranje je tolko dobro da je praktički terapija. Nek neko da Targetu da ovo zaigra, bit će dobro za njega.
















