Znači skroz mi je nevjerojatno od nepoznatih ljudi dobivat izljeve ljubavi koje nikad prije nisam dobivao. Ne znam kako bi se osjećao. Cijeli život sam šikaniran, na margini, cijeli život nisam dio kul ekipe i sada kad mi nepoznati ljudi rade dobra djela, prvo sam sumnjičav, najradije bi odbio štogod da im je u planu, tek onda nevoljko popustim i odigravam nekako tu situaciju, ali evo jučer sam naučio bar jednom prepustiti se i uživati u ljubavi. Ova je priča.
čitaj dalje
Arhiva autora: Zondo
prednosti poznatosti
2011
DJ BRONSON POČIVAJ U MIRU
2011
Otkad sam došao iz Zagreba, razbolio sam se grozno i samo ležim u krevetu i spavam po 20 sati dnevno. Sve ono u Zagrebu što se dogodilo je bilo fizički, psihički i emocionalno puno previše za mene. Danas me Sanja budi uplakana na mobitel sa vijesti da je Brane umro. Baš ove nedjelje prije koncerta išli smo do njega na Rebro, uzeli smo mu Playboy i gusti sok. Izgledao je dosta loše, uzimao je morfij radi bolova, ali zbilja nismo očekivali ovo i sigurno ne ovako brzo. Otišli smo iz bolnice nadajući se najboljemu, jer i dalje je to bio Brane, mlad čovjek a ne lik koji bi trebao biti na samrti.
čitaj dalje
ISTINA o coveru ISTINE
2011

Kad sam prvi put objavio ovu sliku ovdje i kad je dobila 100 000 klikova u jednom danu, te kasnije kad smo objavili da nam je to naslovnica albuma, bilo je na naše iznenađenje puno previše ljudi koji su mislili da je slika lažna i da je naš čovjek HUDINI umontiran na pozadinu. Ljudi jasno više nijednoj fotografiji ne vjeruju otkad su počela Photoshop peglanja, ali pošto je ovaj puta zbilja riječ o pravoj fotografiji i to najikonskijoj fotografiji u hrvatskoj 2011. godine, neka se zna da je to to i ovo su dokazi.
čitaj dalje
Zondov kasnonoćni kišni mix na Radio KL-u
2011
Prije nešto više od tjedan dana puštao sam glazbu na splitskom Radio KL-u od 22:00 do 23:30 u emisiji Demos koja ide svakog četvrtka. Sada cijelu snimku od tih sat i pol možeš čuti na mixcloudu ovdje. Bilo bi mi jako teško odabrati neke random pjesme koje želim da idu u eter, pa sam na kraju uzeo kriterij da puštam glazbu koju nije puno ljudi čulo, a koja mi je odlična. Dok sam kopao po arhivi albuma, naišao sam i na neke trake koje volim previše da ih ne bi ubacio i neke koje sam slušao nedavno. Uglavnom, ispao je jedan dosta čudan mix pjesama koje sam slušao zadnjih godina dok sam živio i radio ISTINU. Oreb kaže da je mix suicidalan, al jebiga, ne dijelim glazbu na sretnu i depresivnu, samo na onu koju osjećam i onu koju ne osjećam, a ovo bogamu osjećam teško. Nadam se da ćeš odlučiti provesti ugodnu večer uz ovaj mix, i da ćeš čuti neke lijepe pjesme koje će u tebi izazvati emociju kakvu samo ovakve tugaljive pjesmice mogu izazvati, ili još najbolje, voli uz ovo.
kako smo postali bitni
2011
Upozorenje, ostatak teksta sadržava informacije o mojem životu i tuđim životima, kog uopće boli kurac za moj život i tuđe živote.
Prije nešto više od mjesec dana, nakon što smo se otarasili utega oko vrata zvanog – ugovor s dopašima, krenuo sam ugovarati sastanke sa 5 najvećih izdavača u Hrvatskoj i uspio sam ugovoriti sa njih četvero sastanke za taj jedan četvrtak. Direktor onih koji nisu pristali na sastanak će se ovog puta morat bacit iz helikoptera. Tjedan dana prije tih sastanaka, poslao sam im 4 pjesme sa ISTINE, potencijalnih singlova, da imamo o čemu pričati kad se pojavimo tamo. Ova kolumna je priča o tome kako smo Predsjednik, Hudara i ja otišli na te sastanke. Napisana je par dana nakon događaja koji su se odvili.
čitaj dalje
Ova slika ispod (ispod ove slike ispod)
2011

Ako ne napišem koju riječ o ovoj slici ispod i onome što se dogodilo zadnjeg dana mjeseca veljače godine 2011., činit će se kao da je dobila samo par komentara, a nama je web dvaput pao u istom danu sasvim slučajno. No vidiš, dogodilo se ovo, zapravo i ne znamo kako, ali slika je otišla SVJETOŠIROKO! Toliko SVJETOŠIROKO da smo u taj jedan dan kada je ovaj naš web više bio mrtav nego živ, imali 230 GB prometa. Za usporedbu, inače mjesečno imamo 30 – 40 GB. 28. veljače, ova jedna slika je imala 100547 klikova, vrlo malo od tog broja sa Balkana. To je snaga jedne ovakve slike, da obiđe svijet i ujedno ostane ignorirana tamo gdje bi to najmanje smjela biti, ovdje. Na slici je naš basist Hudini, i to je jedan od razloga zašto sam ju postavio uz njegovo dopuštenje. Drugi je što mislim da nema slike koja bolje reprezentira ono što bi se trebalo događati sada i ovdje, kao i ono što se događa sada. BRAZELETES NEGRO!
Krleža, jedan sasvim depresivan tip
2011
Uzeo sam jednoj djevojci sa stalaže knjigu Krležinih novela i sad ju dovršavam. Sjećam se u srednjoj školi profesorice Hrvatskog koja je ozbiljno bila zaljubljena u njega. Svaki put kad bi nekog od nas natjerala da čita pokoji njegov odlomak, topila se tamo gore na katedri. Nije to bilo teško gledat jer je bila u srednjim tridesetima i dobro je izgledala. Ne sjećam se zapravo čitanja nijednog Krležinog djela dosad, a kad bi mi tko prokomentirao njegovo pisanje, uglavnom bi to bile pritužbe na nekakve rečenice od pola stranice koje je teško pratiti. Ostao sam zato ugodno iznenađen ovim novelama, dobro čovjek piše, nije teško za čitat, nema rečenica od pola stranice, ali brate mili lik je dozlaboga depresivan. Čini se da je sve od 1919. do 1925. godine bilo crno i gnjilo i gusto i teško i neizrecivo tužno. Vidi se da je bio rat. Najbolje se i najsmješnije to očituje u popisu imena 13 novela koje se nalaze u ovoj knjizi.
Njih 6 se ovako zove: “Smrt Florijana Kranjčeca“, “Smrt Tome Bakrana“, “Smrt bludnice Marije“, “Smrt Rikarda Harlekinija“, “Na samrti” te “Hiljadu i jedna smrt“. HAHAHA pičku lika
Provjeri hranu koju jedeš
2011

Najveća bolest modernog doba je rak. Imam neko mišljenje o razlogu radi kojeg toliko ljudi dobija rak i praktički svatko od nas ga može očekivati u budućnosti. Naime, hrana nam je sranje. Stavljaju nam puno sranja u hranu koja su u malim količinama navodno bezopasna, ali kad konzumiraš hrpu takvih proizvoda na dnevnoj bazi desetljećima, nije nikakvo čudo ako dobiješ rak.
čitaj dalje
Žene 24
2010

Čujem neke prigovore da su mi žene premršave. To su gluposti, ne misliš li da bi primjetio da je neka od njih ozbiljno anoreksična?
čitaj dalje
Molim te komentiraj mi slike
2010

U isto vrijeme kad sam navodno po mnogočijem mišljenju odviše drsko izmjenio par riječi sa čovjekom koji nije znao za Papija, dvije različite djevojke su me pitale isto pitanje – “da zašto nisam crtić na faceu”, treću sam poticao da se bavi kreativnim djelovanjem jer je to najljepši osjećaj u životu, a četvrta je tražila da joj komentiram slike. Nadam se da je sada jasnije zašto mi se nije dalo pričat s likom koji ne zna za Papija. U osnovi izbjegavam facebook chat jer se uvijek ovako upletem u nešto s ljudima koje ne znam i izgubim previše vremena kojeg nemam, ali tog dana sam morao biti tamo jer mi je Hudara poslao poruku da dođem na chat. Hudara ne koristi nikakve civiliziranije oblike komunikacije poput možda MSN-a, pa sam osuđen da se pojavim na facebook chatu kad mi Hudara kaže da se pojavim, i tako evo mene tamo i ova priča konačno počinje.
čitaj dalje
Neki lik na facebook chatu
2010
Neki tip: tko prvi repa u novom albumu
Zondo: papi
Neki tip: ko ti je taj
imali koji koncert
Zondo: maci ako ne znaš ko je papi batina onda nemam više informacija za tebe
odi slušat papija
Neki tip: AAAA
znam
to je oni iz nočne pjesm
kad od prilike izlazi album
Zondo: ne znaš kurca
Moj kurac – puno više od kurca
2010
Otkad sam 6 godina živio bez televizora, potpuno sam izgubio toleranciju na reklame. Sada ako i gledam TV s nekim, čim počnu reklame, MUTE je obavezan. Općenito iritira me većina slogana koje vežu uz proizvode i usluge, ali od svih, najviše me živciraju “više od…” slogani. Kad čujem da je neki proizvod više od tog proizvoda, ili da je neka usluga više od te usluge, padne mi mrak na oči. Zašto svaki kurac mora bit više od tog kurca? Zašto voda mora biti više od pića? Zašto artičoka mora bit više od povrća? Ša fali tome da bude ono što je? Kako to osiromašuje naš doživljaj svijeta ako stvari opisujemo onakvima kakve jesu?
Činilo mi se da svako malo čujem da je neka firma više od nečega, tako da mi je došlo da proguglam i sve ih skupim na jednu hrpu nekreativnih jadnika, jer uzimanje tako nečega za slogan kompanije mora biti jedan od najlakših i najglupljih izlaza iz te situacije. Ono što sam pronašao nažalost, nije bilo toliko velikih kompanija (Hrvatska Lutrija, Profil i OMV, sram je na vama), koliko gomila manjih firmi i novinarskih tekstova koji koriste tu frazu i odražavaju potpunu mentalnu obogaljenost. Poruka svakom novinaru koji je ikad napisao naslov poput “Rijeka – više od samo vode“, “Pas – više od najboljeg prijatelja” ili “Zobena kaša – više od hrane“, ubijte se, molim vas.
čitaj dalje
Ljubljana
2010
Uđemo u Sloveniju, okrenu nas, izađemo iz Slovenije, uđemo u Hrvatsku, onda opet okrenemo i uđemo u Sloveniju. Hrvatskoj je očito teško uć u Europu, ali Dječacima je još teže. Ljubljana, Metelkova, gomila klubova svi jedni nasuprot drugih, spavamo iznad gay kluba na nekom 2 i 1/2 katu ko u biti John Malkovich. Pogrbljeni grebemo leđima strop. 60 ćevapa i 3 lepinje. Pederi na uzlazi slušaju Britney Spears na mobitelu. Nisam spavao noć prije uopće, ni u kombiju, ni kod Malkovicha, a pijem šljivu iz Čitluka. Svi nas razumiju, a mi ne razumijemo kurca nikoga. Uništavanje, eksces, kebab. Gubim sjećanje na bisu usred neke improvizacije, zadnje pjesme se ne sjećam uopće. Niko nije bonkao. Kažu da je Ivo bio blizu, ali je preveliki gospodin da priča o tome.
čitaj dalje



























