tako lako

Posted by: Ivo
Categories: Kolumne
29 Mar
0

po povratku s posla, uđem u dućan nebi li kupio šampon, budući da sam zadnjih par puta za vrijeme tuširanja grabio rukom po zraku, ne pronalazeći ništa na uobičajenom mjestu za šampon, naravno ne ubrajajući u to šampon od kamilice koji također bio prisutan u kupatilu, ali kojeg sam odlučio ignorirati, jer reću vam iskreno: počneš sa šamponom od kamilice i prije nego znaš nađeš se kako gol ležiš na livadi u utorak u 11 ujutro ne shvaćajući zašto ljudima baš toliko smetaju žohari.
zastao sam na izlasku iz dućana sa šamponom u ruci, da pridržim vrata starijoj gospođi, dočim mi je ćelavi lik u prolazu dobacio optužujuć pogled.

spiderman

Posted by: Vojko Vrućina
Categories: Kolumne
21 Mar
1

supermana nikad nisam volia nešto pretjerano al poštova sam ga, ka lik je super, leti i masu je jak. betmen mi je bia zakon, crni emo lik u noći, drama, plašt, mrtvi roditelji vamo tamo. al ovaj spiderman lik. mrzim ga. lik šeta po zidovima. jebeš to.

K5 drama

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
11 Mar
0


Di god dođemo, mamojebena drama. Ovo je napisano par dana nakon snimanja, ali čekali smo da bilo kako pokušamo dobavit snimku tog intervjua, ali nismo uspjeli, pa evo nas ovako opis drame na K5 tv.
Continue reading →

samo nešto

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
09 Mar
0

jučer sam saznao da su nas puštali na narodnom radiu.
HAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAAHAHAHAHAHAHAA
HAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHHAAHAHAHAHAHAHAA
znači sisaj ga.

drama

Posted by: Vojko Vrućina
Categories: Kolumne
08 Mar
0

najgore je kad klimaš glavom i praviš se da slušaš sugovornika a zapravo samo govoriš “aha” i “um-hm” a on ti priča o nekom liku šta ga je pita “kako si?” i ti uhvatiš samo to i odgovoriš da si dobro a on nastavi pričat kao da ne zna da ga ne slušaš

Sad ti vidiš me, sad ti nemoj

Posted by: Zoni
Categories: Kolumne
03 Mar
0

Jučer sam upoznao jednu zapanjujuću djevojku. Lijevo oko joj je išlo ravno, a desno je gledalo na nekih 60 stupnjeva prema lijevom. Pitao sam ju jel punoljetna, rekla je da ima 17, al da se za 365 dana možemo nać na istom mjestu u isto vrijeme kad bude punoljetna. Naravno, nije to mislila ozbiljno. Ismijavala me je ko starog pokvarenog djeda, a ja sam samo gledao u njeno sjebano oko. Te nesavršenosti su mi najbolje. Posebne su. Ne volim ništa savršeno. Najbolja umjetnost mi je ona za koju se stalno bojim da će popucati po nekim pukotinama i raspasti se.