August, 2006

ništa, pobrojao sam da gore na tom last.fm-u ima 74 trake uključujući instrumentale i skitove. 74 trake, brte. prije par mjeseci je neko na forumu napisa da bi volija čut dječake preko beatova koji su malo više hip hop. i sad slušam neke od tih starih pjesama… s puno lošijim flowom nego sad ali prepune autentičnih lajnova koje nisi u to vrijeme moga čut nigdi. versovi prepuni vizija i metafora, najtmurniji šporki beatovi iz kojih svejedno sjaji nešto optimistično, neka sumnja da bi to što radimo ipak moglo bit pozitivno i da će se možda nać netko kome će ta glazba činit gušt.
Continue reading →

eto čitanje i slušanje ovog nedavnog magellanovog intervjua na hhunity-u me natjeralo da istresem malo reminiscencije i melankolije vezane uz razdoblje (koje moguće da je prošlo) a u kojem sam bio najčišće povezan s hip hopom. ja, nebu i batman 3000 išli smo u isti razred i počeli smo slušat rap intenzivnije u posljednjim razredima osnovne škole, da bi u srednjoj školi čak i precjednik postao entuzijastični kolekcionar svakakvih rap izdanja. tada je to već preraslo u pravi hobi i jednu od osnovnih zanimacija. sjećam se batmana 3000 u yankees kapi sa zlatnom wu tang naušnicom i širokim gaćama u koje su mogli stat precjednik, ac3pio i mladen iz tbfa skupa.
Continue reading →

Kad sam bio mali dječak, a svakim danom se sve više udaljavam od tog razdoblja, znaš bio sam normalno nekad fasciniran svim onim akcijskim-umri-muški sranjima. Bilo mi je jebeno kul kad akcijski junak nakon svih onih sranja koje učini, na kraju filma, nakon ša pobije sve, onako šepa vidno sjeban. Nekad na putu do škole znao bih i ja nabacit malo šepanje, onako malo, baš sam se osjećao ko Bruce Willis dok sam šepao do škole. Nekad sam se nadao da me neka djevojčica gleda iz nekog prikrajka ili s prozora dok šepam do škole i da me vidi kako sam na tom umri muški sranju, da me gleda velikim očima i misli: “Kvragu, kroz ša sve taj dječak prolazi?”.
Continue reading →

Kako li je ljeto sjebano. Pokušavam vratit svoj život u uobičajenu kolotečinu, jer bio sam sasvim zadovoljan njom, a ovo ljeto mi je sve sjebalo. Ne znam više di mi je glava, di mi je pišo. Moram tome stati na kraj. Zato ću započet s nečim, može kolumna, kratka i malena, jer najbolje je započeti od malih stvari. Prvo da ispričam jedan malen i zapravo sasvim nevažan san.
Continue reading →